SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA 2023
Lit link festival (ili Književna karika) međunarodni je književni festival čiji su ovogodišnji gosti, uz domaće autore, pisci i urednici iz SAD-a i Velike Britanije.
Na ovogodišnjem programu sudjeluju:
Nell Zink (SAD), Jessi Jezewska Stevens (SAD), David Szalay (UK), Magdalena Blažević, Olja Savičević Ivančević, Eva Simčić, Zoran Ferić, Dora Šustić, Tea Tulić, Jurica Pavičić, Želimir Periš, Sven Popović, Nora Verde, Marija Andrijašević, Željka Horvat Čeč, Toni Juričić,
Urednici_e i izdavači_ce: Denise Rose Hansen (Lolli Editions, London), Laurence Colchester (Bitter Lemon Press, London), Ellah Wakatama (Canongate Books, London/Manchester), Buzz Poole (Sandorf Passage, Portland, Maine), James Tookey (Peirene Press, London)
Programe moderiraju urednik, nakladnik i pisac Ivan Sršen, pisac i direktor festivala Robert Perišić, i kritičar.ka i spisatelj.ica An. Fazekaš.
O GOSTUJUĆIM PISCIMA I SPISATELJICAMA:
Jessi Jezewska Stevens je autorica romana The Exhibition of Persephone Q / Izložba Perzefone Q i The Visitors / Posjetitelji. Njezina prva zbirka kratke fikcije, Ghost Pains / Fantomske boli, u pripremi je za objavu u ožujku 2024. Njezin rad na područjima fikcije, kritike i novinarstva pojavljuje se redovito u publikacijama Foreign Policy, The New York Times, The Nation, The Paris Review, The New Yorker online, Harper’s, The Dial, i drugdje. U 2021.-22. nagrađena je stipendijom njemačko-američke Fullbrightove komisije za projekt unutar kojeg proučava narative o klimatskim promjenama. Podučava pisanje fikcije na Sveučilištu Columbia u New Yorku.
David Szalay se smatra jednim od najboljih britanskih proznih pisaca srednje generacije, čiji je književni rad višekratno nagrađivan (Betty Trask Award, Geoffrey Faber Memorial Prize, Gordon Burn Prize…). Bio je finalist nagrade Man Booker 2016. godine za roman All That Man Is / Sve što muško jest. Rođen u Kanadi 1974., odrastao je u Londonu, a trenutno živi u Budimpešti i radi na novom romanu, čije će neobjavljene fragmente premijerno čitati na ovogodišnjem festivalskom izdanju Lit linka. Uranjajući u napetu melankoliju svakodnevnice i sve što vrije pod krutim štitom maskuliniteta, Szalay piše reduciranu poetsku prozu koja čitko i neobično široko – i generacijski i po mjestima radnje – zahvaća suvremeni život u Europi. Druga njegova istaknuta djela su London and the South-East i Turbulence.
U posljednjih devet godina, Nell Zink je objavila šest od američke i engleske kritike hvaljenih, a od publike čitanih romana, uključujući The Wallcreper i Doxology. Bavila se prevođenjem, eksperimentalnim (ne)izdavaštvom, novinarstvom i aktivizmom, a prošle je jeseni bila profesorica svjetske književnosti na Sveučilištu u Bernu. Njezina se najnovija knjiga, Avalon (Faber, 2022.) odvija u južnoj Kaliforniji u kojoj je Zink rođena 1964. godine. Cijenjena zbog guste, stilski sofisticirane, tematski provokativne i strukturalno inovativne proze, Zink je izazovna i urnebesna autorica, s neumornom znatiželjom i smislom za (auto)ironiju.
O MEĐUNARODNIM IZDAVAČICA_MA I UREDNICI_AMA:
Laurence Colchester je izdavačica i su-osnivačica Bitter Lemon Pressa, nezavisne kompanije sa sjedištem u Londonu, osnovane 2003. godine. Francuskinja je i živi u Londonu. Prije osnutka Bitter Lemon Pressa, Laurence je imala dugo i raznoliko iskustvo u međunarodnom poslovanju. Radila je kao ekonomistica u Citibanku, u Institutu Hudson i u Francuskoj ambasadi u Londonu. Jedanaest je godina bila izvršna direktorica Francuske trgovačke komore u Velikoj Britaniji. Laurence je studirala ekonomiju na Sveučilištu u Parizu i Columbiji, i međunarodno poslovanje na Sveučilištu Johns Hopkins. Među njezinim su interesima kazalište, glazba i šetnje u Cevennesu i Lake Districtu.
Denise Rose Hansen (r. 1989) studirala je kreativno pisanje i englesku književnost na Sveučilištu Westminster, i završila MA studij engleskog na Sveučilištu u Kopenhagenu. Njezino je istraživanje usmjereno prije svega na britansku fikciju nakon 1945., s osobitim interesom za odnose između pisaca i umjetničkog svijeta, nezavisno izdavaštvo i roman kao prostor kultiviranja estetskih iskustava u šezdesetima. Ima PhD iz engleskog koji je završila na UCL, na kojemu je njezin projekt „Minor Happenings: The 1960s British Art Novel“ / „Minorna događanja: 1960e i britanski umjetnički roman“ (proveden uz podršku LAHP) istraživao rad Ann Quin, Paddy Kitchen, Denisa Williamsa i Stefana Themersona, te preklapanja ovih pisaca s umjetničkim svijetom. Bila je suradnica za istraživanje u Centru za britansku umjetnost na Sveučilištu Yale 2019. godine, anglo-danska naučnica 2020-21, i gostujuća suradnica u Arhivu književnog prijevoda unutar Britanskog arhiva suvremenog pisanja, na Sveučilištu East Anglia 2022. godine. Izdavačica je u Lolli Editions, a kao autoricu ju zastupa RCW Literary Agency.
Dredheza Maloku je urednica u Daunt Books UK, a prethodno je radila kao asistentica-urednica u Vintageu, u Penguin Random Houseu, a prije toga kao urednička asistentica u Transworldu, u Penguin Random Houseu. Trenutno radi podjednako na područjima fikcije i publicistike, s osobitim interesom za prijevodnu prozu. Daunt Books objavljuje u prijevodu autore i autorice poput čileanske None Fernández, uz Nataliju Ginzburg i Lieke Marsman. Dredheza je rođena u Londonu, ali je podrijetlom s Kosova i oduvijek je zainteresirana za pronalaženje glasova iz zemalja bivše Jugoslavije i Balkana te otkrivanje prijevodne književnosti iz ove regije.
Buzz Poole je samostalni urednik, izdavač i pisac, te suosnivač neprofitne nezavisne izdavačke kuće Sandorf Passages, posvećene izdavanju autora i autorica Istočne Europe, s osobitim interesom za društvenopolitički relevantne knjige. Pisao je o knjigama, dizajnu, glazbi i kulturi za brojne medije, uključujući Print, The Village Voice, The Believer, Los Angeles Review of Books, San Francisco Chronicle i The Millions. Autor je zbirke kratkih priča I Like to Keep My Troubles on the Windy Side / Svoje brige rado držim na vjetrovitoj strani; New Statesman je njegovo istraživanje neočekivane ikonografije, Madonna of the Toast / Djevica od tosta, stavio na popis Best Underground Books 2007. Autor je i izdanja Workingman's Dead, koje je objavio Bloomsbury Press 2016. godine.
James Tookey je suizdavač u Peirene Pressu, i radi u knjigama od 2016. godine. Trenutno također vodi nagrade Orwell za političko pisanje i političku fikciju.
Ellah Wakatama Allfrey rođena je u Zimbabveu, završila studij u SAD-u i sada prebiva u Londonu. Glavna je urednica u Canongate Books Ltd., istraživačka suradnica na Sveučilištu u Manchesteru (u Centru za novo pisanje) i predsjednica nagrade Cain za afričku književnost. Allfrey je također povjerenica Royal Literary Fund-a te dio savjetodavnog odbora za književnost za Amnesty, kao i uredničkog savjetodavnog panela za Johannesburg Review of Books. Allfrey je uredila Africa39 (2014) i antologiju Safe House: Explorations in Creative Nonfiction / Sigurna kuća; istraživanja kreativne ne-fikcije (2016); također je suradnica u antologiji New Daughters of Africa / Nove kćeri Afrike (2019) te je napisala uvod za Woman of the Aeroplanes / Žena aviona Kojo Lainga. Primila je titulu Officer of the Most Excellent Order of the British Empire (OBE) za svoj rad u izdavačkoj industriji 2011., a 2016. je imenovana jednom od „100 najutjecajnijih Afrikanaca_nki“ u New African Magazine.
O DOMAĆIM PISCIMA I SPISATELJICAMA:
Marija Andrijašević (Split, 1984.) spisateljica je i pjesnikinja. Diplomirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju u Zagrebu (2015). Za svoju prvu knjigu pjesama davide, svašta su mi radili dobila je Gorana za mlade pjesnike (2007.). Njezin prvi roman Zemlja bez sutona objavljen je 2021 te je nagrađen tportalovom nagradom za najbolji roman 2022. i regionalnom nagradom Štefica Cvek kao jedan od 9 najboljih romana objavljenih u protekloj godini. Svoju drugu knjigu pjesama Temeljenje kuće objavila je 2023. Članica je Versopolisa, europske plaforme za pjesnike. Živi između Splita i Zagreba i radi u Skribonautima, organizaciji za promicanje književnosti u zatvorima.
Magdalena Blažević rođena je 1982. godine u Bosni i Hercegovini. Prva knjiga, zbirka kratkih priča Svetkovina objavljena je 2020. godine u Hrvatskoj (Fraktura), Srbiji (Kontrast) i Makedoniji (Prozart). Nekoliko priča objavljeno je na engleskom jeziku, u antologiji: Take Six: Six Balkan Women Writers (Dedalus). Prvi roman, U kasno ljeto objavljen je 2022. godine u Hrvatskoj (Fraktura), Srbiji (Booka), BiH (Buybook) i Kataloniji (Lagulla Daurada). Osvojio je nagradu Tportala za najbolji hrvatski roman iste godine, a obje knjige bile su u finalu nagrade Fric. Treća knjiga, roman Sezona berbe upravo je objavljen u Hrvatskoj (Fraktura).
Zoran Ferić (Zagreb, 1961.) zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Naširoko čitani, od kritike cijenjeni, prevođeni na brojne jezike, Ferićevi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Ove je godine izašla filmska adaptacija njegove Smrti djevojčice sa žigicama u režiji Gorana Kulenovića.
Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu, objavila je zbirku pjesama Moramo postati konkretni (Hrvatska i Srbija) koja je bila u Booksinom izboru pet najboljih knjiga objavljenih te godine te zbirku pjesama Strogo mirovanje. Uvrštena u antologiju mladih pjesnika regiona Meko tkivo, te u Le fantôme de la liberté – Fantom slobode. Članica je pjesničkog međunarodnog projekta Versopolis. Dobitnica je nagrade Ulaznica 2013. godine za poeziju, a pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski. Knjiga proze „4 brave“ prevedena je i na francuski jezik i objavljena u Kanadi i Francuskoj. Bivša nogometašica, žena, majka, navija za Arsenal, Rijeku i Greenbay Packerse.
Toni Juričić je rođen 19.9.1990. Dolazi iz Labina. Nakon uspješno izvršene anatomije groteske u (post-)jugoslavenskoj kinematografiji, završava doktorski studij na Durham Universityju kao stipendist Wolfson Postgraduate Scholarship in the Humanities. Piše. Režira. Scenarist je dokumentarnih filmova Labinska republika i Zemlja ognja u produkciji Levela 52 za HRT. S Biancom Dagostin režirao je kratkometražni dokumentarni film Izvorni sjaj (čiji scenarij i potpisuje). Uz dokumentarne filmove, radio je i na glazbenim spotovima za NLV, Barbari, BluVinil i mnoge druge. Kratkom pričom Con Calma ulazi u uži izbor nagrade Sedmica i Kritična masa. Roman prvijenac, Nokturni u d-molu, objavljuje ove godine u sklopu nakladničke kuće Fraktura.
Antonela Marušić (Nora Verde) rođena je 1974. godine u Dubrovniku. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti. Pod literarnim imenom Nora Verde autorica je proznih knjiga Posudi mi smajl, O ljubavi, batinama i revoluciji, te romana Do isteka zaliha i Moja dota. Proza i poezija objavljivana joj je u brojnim zbornicima i antologijama i prevođena na slovenski, engleski, njemački, makedonski i albanski jezik. Jedna je od pokretačica najznačajnijeg hrvatskog feminističkog portala Vox Feminae. Surađuje s nizom hrvatskih i regionalnih medija i portala koji se bave nezavisnom kulturom, medijima, književnošću, glazbom, aktivizmom i ljudskim pravima gdje objavljuje intervjue, eseje i različite članke iz tema aktivizma, kulture i umjetnosti. Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Trenutno je zaposlena kao novinarka i urednica na digitalnom tv kanalu Vida.
Jurica Pavičić, romanopisac, scenarist i novinar, rođen 1965. u Splitu gdje i sada živi. Autor devet romana, više zbirki pripovijedaka i knjiga eseja. Kao romanopisac debitirao 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa koji je tematizirao problem ratnih zločina. Za kriminalistički roman Crvena voda (2017) dobio je 2021. nagrade Le Points za najbolji europski krimić, te nagrade Grand Prix de la litterature criminelle za najbolji svjetski krimić preveden te godine na francuski. Romani i zbirke priča prevedene su mu na francuski, njemački, talijanski, slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski i latvijski. Prema naslovnoj pripovijetci zbirke Patrola na cesti snimljena je 2016. i nagrađivana TV serija.
Želimir Periš rođen je 1975. u Zadru gdje i živi. Piše knjige, programira, kreira video i društvene igre, te vodi radionice pisanja. Objavio je više romana, zbirki priča i poezije, od kojih su zapaženije posljednje dvije: Mladenka kostonoga (2020), ep hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, kritika i publika je unisono proglasila najambicioznijim i najboljim romanom 2020. Knjiga je dobila nagrade Kočičevo pero i T-portalovu nagradu za najbolji roman, te u 2024. izlazi u Francuskoj. Zbirka priča Gracija od čempresa (2023.) dobila je nagradu Lapis Histriae za najbolju priču, te nagradu Štefica Cvek za pobunjeno i feminističko pisanje.
Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu, tadašnjoj Jugoslaviji. Diplomirao komparativnu književnost te Engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za zato specijalizirane časopise i portale. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Meandarmedia) objavljuje 2015. Roman, Uvjerljivo drugi (Fraktura) izlazi objavljuje 2018. Jedan je od osnivača programa TKO ČITA?, namijenjenog mladim autorima. Također je jedan od urednika zbornika TKO ČITA? za sezone 2015./16 i 2016./17. Uvršten je u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press) i radovi su mu prevedeni na engleski, njemački, poljski, katalonski, makedonski i rumunjski. Osim pisanjem, bavi se i prevođenjem.
Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je diplomirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika. Redovna je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca Hrvatskog društva pisaca. Piše poeziju i prozu. 2016. joj je objavljen roman prvijenac „Je suis Jednoruki“ u izdanju izdavačke kuće Algoritam u Hrvatskoj koji je bio uvršten u polufinala renomiranih književnih nagrada za prozu kao što su Janko Polić Kamov, t-portal i Fric. 2022. objavljena joj je zbirka pjesama „Sutra ćemo praviti anđele u padu“ u Biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca (HDP). Dobitnica je nekoliko nagrada za poeziju (Ratkovićeve večeri poezije, 2008. i 2009., Ulaznica, 2022.). Trenutno radi na novom romanu.
Olja Savičević Ivančević rođena je 16.09.1974. u Splitu. Spisateljica i pjesnikinja, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je studirala i na Poslijediplomskom studiju iz književnosti. Književnim radom profesionalno se bavi zadnjih petnaest godina, a osim proze i poezije, piše književne kolumne, dramske tekstove za djecu i mlade te vodi radionice kreativnog pisanja. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika, objavljene u trinaest zemalja u Europi te u SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika. Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila.
Eva Simčić rođena je 1990. u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci završila je diplomski studij hrvatskog jezika i književnosti i filozofije. U 2022. godini dobila je Potporu za književno stvaralaštvo grada Rijeke te nagradu Sedmica & Kritična masa za tekst „Maksimalizam“. Roman Četiri lakta unutra (VBZ, 2023) njezin je prvi roman. Trenutno živi i radi u Rijeci.
Dora Šustić (1991., Rijeka) diplomirala je političke znanosti na Sveučilištu u Ljubljani i magistrirala scenaristiku na FAMU-u u Pragu. Piše za film i televiziju i trenutno razvija svoj debitantski dugometražni film. Objavila je eseje, pjesme i kratke priče u regionalnim i međunarodnim književnim časopisima na hrvatskom, slovenskom, engleskom i turskom jeziku (Bosporus Review of Books, Hourglass Literary Magazine, GUTS Magazine, Večernji list, Kritična masa…). U izdanju Gradske knjižnice Rijeka 2022. izašao joj je roman prvijenac Psi (drugo izdanje Fraktura.) Živi u Zagrebu.
Tea Tulić je rođena u Rijeci 1978. Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina, za proznu knjigu Kosa Posvuda koju je Ministarstvo kulture RH također nagradilo kao jedno od najboljih romanesknih ostvarenja iste godine. Ova knjiga je također objavljena u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji. Engleski prijevod te knjige našao se u polufinalima za European Bank for Reconstruction and Development literature prize 2018. i Warwick prize for woman in translation 2018. Prozni tekstovi su joj također prevođeni i objavljivani na francuskom, rumunjskom i njemačkom jeziku. U suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri, objavila je spoken word album Albumče 2014. godine. Godine 2017. objavila je knjigu poetske proze Maksimum jata koja se našla u širem izboru za nagradu tportala, a 2023. svoju treću knjigu, roman Strvinari starog svijeta. Jedna je od predavačica u Centru za kreativno pisanje.
Na ovogodišnjem programu sudjeluju:
Nell Zink (SAD), Jessi Jezewska Stevens (SAD), David Szalay (UK), Magdalena Blažević, Olja Savičević Ivančević, Eva Simčić, Zoran Ferić, Dora Šustić, Tea Tulić, Jurica Pavičić, Želimir Periš, Sven Popović, Nora Verde, Marija Andrijašević, Željka Horvat Čeč, Toni Juričić,
Urednici_e i izdavači_ce: Denise Rose Hansen (Lolli Editions, London), Laurence Colchester (Bitter Lemon Press, London), Ellah Wakatama (Canongate Books, London/Manchester), Buzz Poole (Sandorf Passage, Portland, Maine), James Tookey (Peirene Press, London)
Programe moderiraju urednik, nakladnik i pisac Ivan Sršen, pisac i direktor festivala Robert Perišić, i kritičar.ka i spisatelj.ica An. Fazekaš.
O GOSTUJUĆIM PISCIMA I SPISATELJICAMA:
Jessi Jezewska Stevens je autorica romana The Exhibition of Persephone Q / Izložba Perzefone Q i The Visitors / Posjetitelji. Njezina prva zbirka kratke fikcije, Ghost Pains / Fantomske boli, u pripremi je za objavu u ožujku 2024. Njezin rad na područjima fikcije, kritike i novinarstva pojavljuje se redovito u publikacijama Foreign Policy, The New York Times, The Nation, The Paris Review, The New Yorker online, Harper’s, The Dial, i drugdje. U 2021.-22. nagrađena je stipendijom njemačko-američke Fullbrightove komisije za projekt unutar kojeg proučava narative o klimatskim promjenama. Podučava pisanje fikcije na Sveučilištu Columbia u New Yorku.
David Szalay se smatra jednim od najboljih britanskih proznih pisaca srednje generacije, čiji je književni rad višekratno nagrađivan (Betty Trask Award, Geoffrey Faber Memorial Prize, Gordon Burn Prize…). Bio je finalist nagrade Man Booker 2016. godine za roman All That Man Is / Sve što muško jest. Rođen u Kanadi 1974., odrastao je u Londonu, a trenutno živi u Budimpešti i radi na novom romanu, čije će neobjavljene fragmente premijerno čitati na ovogodišnjem festivalskom izdanju Lit linka. Uranjajući u napetu melankoliju svakodnevnice i sve što vrije pod krutim štitom maskuliniteta, Szalay piše reduciranu poetsku prozu koja čitko i neobično široko – i generacijski i po mjestima radnje – zahvaća suvremeni život u Europi. Druga njegova istaknuta djela su London and the South-East i Turbulence.
U posljednjih devet godina, Nell Zink je objavila šest od američke i engleske kritike hvaljenih, a od publike čitanih romana, uključujući The Wallcreper i Doxology. Bavila se prevođenjem, eksperimentalnim (ne)izdavaštvom, novinarstvom i aktivizmom, a prošle je jeseni bila profesorica svjetske književnosti na Sveučilištu u Bernu. Njezina se najnovija knjiga, Avalon (Faber, 2022.) odvija u južnoj Kaliforniji u kojoj je Zink rođena 1964. godine. Cijenjena zbog guste, stilski sofisticirane, tematski provokativne i strukturalno inovativne proze, Zink je izazovna i urnebesna autorica, s neumornom znatiželjom i smislom za (auto)ironiju.
O MEĐUNARODNIM IZDAVAČICA_MA I UREDNICI_AMA:
Laurence Colchester je izdavačica i su-osnivačica Bitter Lemon Pressa, nezavisne kompanije sa sjedištem u Londonu, osnovane 2003. godine. Francuskinja je i živi u Londonu. Prije osnutka Bitter Lemon Pressa, Laurence je imala dugo i raznoliko iskustvo u međunarodnom poslovanju. Radila je kao ekonomistica u Citibanku, u Institutu Hudson i u Francuskoj ambasadi u Londonu. Jedanaest je godina bila izvršna direktorica Francuske trgovačke komore u Velikoj Britaniji. Laurence je studirala ekonomiju na Sveučilištu u Parizu i Columbiji, i međunarodno poslovanje na Sveučilištu Johns Hopkins. Među njezinim su interesima kazalište, glazba i šetnje u Cevennesu i Lake Districtu.
Denise Rose Hansen (r. 1989) studirala je kreativno pisanje i englesku književnost na Sveučilištu Westminster, i završila MA studij engleskog na Sveučilištu u Kopenhagenu. Njezino je istraživanje usmjereno prije svega na britansku fikciju nakon 1945., s osobitim interesom za odnose između pisaca i umjetničkog svijeta, nezavisno izdavaštvo i roman kao prostor kultiviranja estetskih iskustava u šezdesetima. Ima PhD iz engleskog koji je završila na UCL, na kojemu je njezin projekt „Minor Happenings: The 1960s British Art Novel“ / „Minorna događanja: 1960e i britanski umjetnički roman“ (proveden uz podršku LAHP) istraživao rad Ann Quin, Paddy Kitchen, Denisa Williamsa i Stefana Themersona, te preklapanja ovih pisaca s umjetničkim svijetom. Bila je suradnica za istraživanje u Centru za britansku umjetnost na Sveučilištu Yale 2019. godine, anglo-danska naučnica 2020-21, i gostujuća suradnica u Arhivu književnog prijevoda unutar Britanskog arhiva suvremenog pisanja, na Sveučilištu East Anglia 2022. godine. Izdavačica je u Lolli Editions, a kao autoricu ju zastupa RCW Literary Agency.
Dredheza Maloku je urednica u Daunt Books UK, a prethodno je radila kao asistentica-urednica u Vintageu, u Penguin Random Houseu, a prije toga kao urednička asistentica u Transworldu, u Penguin Random Houseu. Trenutno radi podjednako na područjima fikcije i publicistike, s osobitim interesom za prijevodnu prozu. Daunt Books objavljuje u prijevodu autore i autorice poput čileanske None Fernández, uz Nataliju Ginzburg i Lieke Marsman. Dredheza je rođena u Londonu, ali je podrijetlom s Kosova i oduvijek je zainteresirana za pronalaženje glasova iz zemalja bivše Jugoslavije i Balkana te otkrivanje prijevodne književnosti iz ove regije.
Buzz Poole je samostalni urednik, izdavač i pisac, te suosnivač neprofitne nezavisne izdavačke kuće Sandorf Passages, posvećene izdavanju autora i autorica Istočne Europe, s osobitim interesom za društvenopolitički relevantne knjige. Pisao je o knjigama, dizajnu, glazbi i kulturi za brojne medije, uključujući Print, The Village Voice, The Believer, Los Angeles Review of Books, San Francisco Chronicle i The Millions. Autor je zbirke kratkih priča I Like to Keep My Troubles on the Windy Side / Svoje brige rado držim na vjetrovitoj strani; New Statesman je njegovo istraživanje neočekivane ikonografije, Madonna of the Toast / Djevica od tosta, stavio na popis Best Underground Books 2007. Autor je i izdanja Workingman's Dead, koje je objavio Bloomsbury Press 2016. godine.
James Tookey je suizdavač u Peirene Pressu, i radi u knjigama od 2016. godine. Trenutno također vodi nagrade Orwell za političko pisanje i političku fikciju.
Ellah Wakatama Allfrey rođena je u Zimbabveu, završila studij u SAD-u i sada prebiva u Londonu. Glavna je urednica u Canongate Books Ltd., istraživačka suradnica na Sveučilištu u Manchesteru (u Centru za novo pisanje) i predsjednica nagrade Cain za afričku književnost. Allfrey je također povjerenica Royal Literary Fund-a te dio savjetodavnog odbora za književnost za Amnesty, kao i uredničkog savjetodavnog panela za Johannesburg Review of Books. Allfrey je uredila Africa39 (2014) i antologiju Safe House: Explorations in Creative Nonfiction / Sigurna kuća; istraživanja kreativne ne-fikcije (2016); također je suradnica u antologiji New Daughters of Africa / Nove kćeri Afrike (2019) te je napisala uvod za Woman of the Aeroplanes / Žena aviona Kojo Lainga. Primila je titulu Officer of the Most Excellent Order of the British Empire (OBE) za svoj rad u izdavačkoj industriji 2011., a 2016. je imenovana jednom od „100 najutjecajnijih Afrikanaca_nki“ u New African Magazine.
O DOMAĆIM PISCIMA I SPISATELJICAMA:
Marija Andrijašević (Split, 1984.) spisateljica je i pjesnikinja. Diplomirala je komparativnu književnost i etnologiju i kulturnu antropologiju u Zagrebu (2015). Za svoju prvu knjigu pjesama davide, svašta su mi radili dobila je Gorana za mlade pjesnike (2007.). Njezin prvi roman Zemlja bez sutona objavljen je 2021 te je nagrađen tportalovom nagradom za najbolji roman 2022. i regionalnom nagradom Štefica Cvek kao jedan od 9 najboljih romana objavljenih u protekloj godini. Svoju drugu knjigu pjesama Temeljenje kuće objavila je 2023. Članica je Versopolisa, europske plaforme za pjesnike. Živi između Splita i Zagreba i radi u Skribonautima, organizaciji za promicanje književnosti u zatvorima.
Magdalena Blažević rođena je 1982. godine u Bosni i Hercegovini. Prva knjiga, zbirka kratkih priča Svetkovina objavljena je 2020. godine u Hrvatskoj (Fraktura), Srbiji (Kontrast) i Makedoniji (Prozart). Nekoliko priča objavljeno je na engleskom jeziku, u antologiji: Take Six: Six Balkan Women Writers (Dedalus). Prvi roman, U kasno ljeto objavljen je 2022. godine u Hrvatskoj (Fraktura), Srbiji (Booka), BiH (Buybook) i Kataloniji (Lagulla Daurada). Osvojio je nagradu Tportala za najbolji hrvatski roman iste godine, a obje knjige bile su u finalu nagrade Fric. Treća knjiga, roman Sezona berbe upravo je objavljen u Hrvatskoj (Fraktura).
Zoran Ferić (Zagreb, 1961.) zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Naširoko čitani, od kritike cijenjeni, prevođeni na brojne jezike, Ferićevi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Ove je godine izašla filmska adaptacija njegove Smrti djevojčice sa žigicama u režiji Gorana Kulenovića.
Željka Horvat Čeč rođena je u Čakovcu, objavila je zbirku pjesama Moramo postati konkretni (Hrvatska i Srbija) koja je bila u Booksinom izboru pet najboljih knjiga objavljenih te godine te zbirku pjesama Strogo mirovanje. Uvrštena u antologiju mladih pjesnika regiona Meko tkivo, te u Le fantôme de la liberté – Fantom slobode. Članica je pjesničkog međunarodnog projekta Versopolis. Dobitnica je nagrade Ulaznica 2013. godine za poeziju, a pjesme su joj prevedene na engleski, njemački, francuski i švedski. Knjiga proze „4 brave“ prevedena je i na francuski jezik i objavljena u Kanadi i Francuskoj. Bivša nogometašica, žena, majka, navija za Arsenal, Rijeku i Greenbay Packerse.
Toni Juričić je rođen 19.9.1990. Dolazi iz Labina. Nakon uspješno izvršene anatomije groteske u (post-)jugoslavenskoj kinematografiji, završava doktorski studij na Durham Universityju kao stipendist Wolfson Postgraduate Scholarship in the Humanities. Piše. Režira. Scenarist je dokumentarnih filmova Labinska republika i Zemlja ognja u produkciji Levela 52 za HRT. S Biancom Dagostin režirao je kratkometražni dokumentarni film Izvorni sjaj (čiji scenarij i potpisuje). Uz dokumentarne filmove, radio je i na glazbenim spotovima za NLV, Barbari, BluVinil i mnoge druge. Kratkom pričom Con Calma ulazi u uži izbor nagrade Sedmica i Kritična masa. Roman prvijenac, Nokturni u d-molu, objavljuje ove godine u sklopu nakladničke kuće Fraktura.
Antonela Marušić (Nora Verde) rođena je 1974. godine u Dubrovniku. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti. Pod literarnim imenom Nora Verde autorica je proznih knjiga Posudi mi smajl, O ljubavi, batinama i revoluciji, te romana Do isteka zaliha i Moja dota. Proza i poezija objavljivana joj je u brojnim zbornicima i antologijama i prevođena na slovenski, engleski, njemački, makedonski i albanski jezik. Jedna je od pokretačica najznačajnijeg hrvatskog feminističkog portala Vox Feminae. Surađuje s nizom hrvatskih i regionalnih medija i portala koji se bave nezavisnom kulturom, medijima, književnošću, glazbom, aktivizmom i ljudskim pravima gdje objavljuje intervjue, eseje i različite članke iz tema aktivizma, kulture i umjetnosti. Članica je Hrvatskog društva pisaca i Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika. Trenutno je zaposlena kao novinarka i urednica na digitalnom tv kanalu Vida.
Jurica Pavičić, romanopisac, scenarist i novinar, rođen 1965. u Splitu gdje i sada živi. Autor devet romana, više zbirki pripovijedaka i knjiga eseja. Kao romanopisac debitirao 1997. socijalnim trilerom Ovce od gipsa koji je tematizirao problem ratnih zločina. Za kriminalistički roman Crvena voda (2017) dobio je 2021. nagrade Le Points za najbolji europski krimić, te nagrade Grand Prix de la litterature criminelle za najbolji svjetski krimić preveden te godine na francuski. Romani i zbirke priča prevedene su mu na francuski, njemački, talijanski, slovenski, makedonski, slovački, ukrajinski i latvijski. Prema naslovnoj pripovijetci zbirke Patrola na cesti snimljena je 2016. i nagrađivana TV serija.
Želimir Periš rođen je 1975. u Zadru gdje i živi. Piše knjige, programira, kreira video i društvene igre, te vodi radionice pisanja. Objavio je više romana, zbirki priča i poezije, od kojih su zapaženije posljednje dvije: Mladenka kostonoga (2020), ep hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, kritika i publika je unisono proglasila najambicioznijim i najboljim romanom 2020. Knjiga je dobila nagrade Kočičevo pero i T-portalovu nagradu za najbolji roman, te u 2024. izlazi u Francuskoj. Zbirka priča Gracija od čempresa (2023.) dobila je nagradu Lapis Histriae za najbolju priču, te nagradu Štefica Cvek za pobunjeno i feminističko pisanje.
Sven Popović rođen je 1989. u Zagrebu, tadašnjoj Jugoslaviji. Diplomirao komparativnu književnost te Engleski jezik i književnost i amerikanistiku na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Piše glazbene i književne kritike za zato specijalizirane časopise i portale. Književni prvijenac Nebo u kaljuži (Meandarmedia) objavljuje 2015. Roman, Uvjerljivo drugi (Fraktura) izlazi objavljuje 2018. Jedan je od osnivača programa TKO ČITA?, namijenjenog mladim autorima. Također je jedan od urednika zbornika TKO ČITA? za sezone 2015./16 i 2016./17. Uvršten je u Best European Fiction 2017 (Dalkey Archive Press) i radovi su mu prevedeni na engleski, njemački, poljski, katalonski, makedonski i rumunjski. Osim pisanjem, bavi se i prevođenjem.
Maja Ručević rođena je 1983. u Zagrebu gdje je diplomirala francuski jezik i književnost i hrvatski jezik i književnost na Filozofskom fakultetu. Radi kao prevoditeljica s francuskog i engleskog jezika. Redovna je članica Društva hrvatskih književnih prevodilaca Hrvatskog društva pisaca. Piše poeziju i prozu. 2016. joj je objavljen roman prvijenac „Je suis Jednoruki“ u izdanju izdavačke kuće Algoritam u Hrvatskoj koji je bio uvršten u polufinala renomiranih književnih nagrada za prozu kao što su Janko Polić Kamov, t-portal i Fric. 2022. objavljena joj je zbirka pjesama „Sutra ćemo praviti anđele u padu“ u Biblioteci Poezija Hrvatskog društva pisaca (HDP). Dobitnica je nekoliko nagrada za poeziju (Ratkovićeve večeri poezije, 2008. i 2009., Ulaznica, 2022.). Trenutno radi na novom romanu.
Olja Savičević Ivančević rođena je 16.09.1974. u Splitu. Spisateljica i pjesnikinja, uvrštena je u mnoge domaće i međunarodne antologije poezije i proze. Završila je studij hrvatskog jezika i književnosti na Filozofskom fakultetu u Zadru gdje je studirala i na Poslijediplomskom studiju iz književnosti. Književnim radom profesionalno se bavi zadnjih petnaest godina, a osim proze i poezije, piše književne kolumne, dramske tekstove za djecu i mlade te vodi radionice kreativnog pisanja. Knjige su joj prevedene na jedanaest svjetskih jezika, objavljene u trinaest zemalja u Europi te u SAD-u. Pojedinačne pjesme i priče prevedene su i objavljene na tridesetak jezika. Za rukopis Nasmijati psa nagrađena je Prozakom, dobitnica je prve nagrade Ranko Marinković Večernjeg lista za kratku priču te nagrade Kiklop za zbirku poezije Kućna pravila.
Eva Simčić rođena je 1990. u Rijeci. Na Filozofskom fakultetu u Rijeci završila je diplomski studij hrvatskog jezika i književnosti i filozofije. U 2022. godini dobila je Potporu za književno stvaralaštvo grada Rijeke te nagradu Sedmica & Kritična masa za tekst „Maksimalizam“. Roman Četiri lakta unutra (VBZ, 2023) njezin je prvi roman. Trenutno živi i radi u Rijeci.
Dora Šustić (1991., Rijeka) diplomirala je političke znanosti na Sveučilištu u Ljubljani i magistrirala scenaristiku na FAMU-u u Pragu. Piše za film i televiziju i trenutno razvija svoj debitantski dugometražni film. Objavila je eseje, pjesme i kratke priče u regionalnim i međunarodnim književnim časopisima na hrvatskom, slovenskom, engleskom i turskom jeziku (Bosporus Review of Books, Hourglass Literary Magazine, GUTS Magazine, Večernji list, Kritična masa…). U izdanju Gradske knjižnice Rijeka 2022. izašao joj je roman prvijenac Psi (drugo izdanje Fraktura.) Živi u Zagrebu.
Tea Tulić je rođena u Rijeci 1978. Prozu je objavljivala u raznim domaćim i inozemnim književnim časopisima. Godine 2011. osvojila je nagradu Prozak za najbolji rukopis autora do 35 godina, za proznu knjigu Kosa Posvuda koju je Ministarstvo kulture RH također nagradilo kao jedno od najboljih romanesknih ostvarenja iste godine. Ova knjiga je također objavljena u Srbiji, Italiji, Makedoniji i Velikoj Britaniji. Engleski prijevod te knjige našao se u polufinalima za European Bank for Reconstruction and Development literature prize 2018. i Warwick prize for woman in translation 2018. Prozni tekstovi su joj također prevođeni i objavljivani na francuskom, rumunjskom i njemačkom jeziku. U suradnji s Enverom Krivcem i glazbenim kolektivom Japanski Premijeri, objavila je spoken word album Albumče 2014. godine. Godine 2017. objavila je knjigu poetske proze Maksimum jata koja se našla u širem izboru za nagradu tportala, a 2023. svoju treću knjigu, roman Strvinari starog svijeta. Jedna je od predavačica u Centru za kreativno pisanje.
SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA 2022
Lit link festival (ili Književna karika) međunarodni je književni festival čiji su ovogodišnji gosti, uz domaće autore, pisci i urednici iz Francuske, Belgije, Kanade i Švicarske, koje spaja francuski jezik.
Na ovogodišnjem programu sudjeluju:
Autori_ce: Emilienne Malfatto (Francuska), Lucie Rico (Francuska), Philippe Marczewski (Belgija), Robert Prosser (Austrija), Andrej E. Skubic (Slovenija), Marija Andrijašević, Ivana Bodrožić, Željka Horvat Čeč, Marinko Koščec, Sandra Antolić, Nora Verde, Marko Pogačar, Srećko Horvat, Zoran Žmirić, Tatjana Gromača, Zoran Ferić, Bojan Žižović i Želimir Periš.
Urednici_e i izdavači_ce: Lisa Liautaud (Julliard, Francuska), Gabrielle Cottier (Éditions des Syrtes, Švicarska), Clément Ribes (Gallimard, Francuska), Claire Duvivier (Asphalte, Francuska), Simon-Philippe Turcot (La Peuplade, Kanada)
Programe moderiraju prevoditeljica Chloé Billon, urednik i nakladnik Julien Delorme, i pisac Robert Perišić.
O stranim književnim gostima_šćama:
Lucie Rico (1988) spisateljica je, scenaristica i filmska redateljica iz Perpignana na jugu Francuske, koja živi i radi u Parizu. Nakon višegodišnjeg iskustva rada u izdavaštvu i online medijima, Rico se posve posvetila književnosti i filmu primarno kratkog metra, a njezin prvi roman, Le Chant du poulet sous vide, ovjenčan je nagradama Prix du Roman d’Écologie i Prix Littéraire du Cheval Blanc. Ekološka fikcija s tendencijom prema bajkovitom (ili radije basnovitom) apsurdu, roman istražuje odnos između ljudskih i pernatih životinja, kao i složenu ambivalenciju odnosa u procesima proizvodnje i konzumacije koji su društveno naturalizirani do nevidljivosti. Ovogodišnje je pak romaneskno izdanje Lucie Rico, GPS, pripovijeda priču o nestanku mlade žene, o prijateljstvu, nadi, izgubljenim putanjama i tihim ovisnostima. Rico također radi kao predavačica kreativnog pisanja na Sveučilištu Clermont Auvergne.
Emilienne Malfatto (1989) nagrađivana je fotoreporterka i spisateljica, koja živi i radi na relaciji Irak – Francuska – Južna Amerika. Dok su njezine fotografije (objavljene u nizu prestižnih publikacija u SAD-u i Europi) često rezultat dugoročnih projekata i istraživanja koja joj dopuštaju da, po njezinim vlastitim riječima, „zaviri iza vrata, zidova i velova“ u ratnim i post-ratnim područjima, spisateljski rad Emilienne Malfatto ostvaruje se kroz gustu poetsku prozu. Autoričin prvi roman Que sur toi se lamente le tigre (dobitnik prestižne Goncourtove nagrade za debitantski roman) tako pripovijeda o nemogućoj strasti i tragičnoj ljubavi u slojevitoj realnosti suvremenog Iraka. Iščekivani drugi roman izlazi u kolovozu ove godine pod naslovom Le colonel ne dort pas, pletući narativ oko tereta savjesti i neiskupljive krivnje utkane u živo iskustvo povijesti. Malfatto je studirala politologiju u Francuskoj, te fotografiju i sociologiju u Kolumbiji, što sve duboko informira njezin rad, a potpisuje i djelo istraživačkog novinarstva Les serpents viendront pour toi za koje je dobila nagradu Albert-Londres.
Philippe Marczewski (1974) je frankofoni pisac iz Belgije. Nakon šestogodišnjeg istraživačkog staža na području kognitivne neuropsihologije, osnovao je nezavisnu knjižaru Livre aux trésors u Liègeu, a posljednjih godina se posvetio primarno književnom stvaralaštvu. Prvi roman Blues pour trois tombes et un fantôme Marczewski je objavio 2019. godine, atmosferičnu psihogeografiju Liègea, koji bi mogao biti i drugo mjesto ili Svakomjesto, u neprestanom prelijevanju vremena. Posve je drugačiji pristup autor zatim istražio u svom drugom romanu, Un corps tropical, dobitniku nagrade Prix Rossel 2021, u kojemu kupka u tropskom parku pokreće život junaka bez osobina u neočekivanim smjerovima prema ekstremima senzualnosti i brutalnosti svijeta.
Robert Prosser (1983) višestruko je nagrađivani austrijski pisac. Bio je austrijski kurator u projektu Babelsprech, posvećenom promicanju mlade poezije na njemačkom jeziku, i jedan od izdavača zbornika Lyrik von Jetzt 3: Babelsprech. Bavio se grafitijem i boksom, i objavio dosad dvije knjige kraće proze i tri romana. Njegova posljednja knjiga Beirut im Sommer (Bejrut ljeti) iz 2020. dnevnički je esej o istraživačkom posjetu Libanonu u ljeto 2019. godine. Roman Phantome (Fantomi) je 2017. bio nominiran za prestižni Deutscher Buchpreis. Njegov posljednji roman Gemma Habibi (Ajmo, Habibi) iz 2019., koji je kritika nazvala „dojmljivim portretom generacije bez kompasa“ i „odom boksu“, uvršten je u kolovozu te godine na ORF-Bestenliste, mjesečnu listu najboljih knjiga u izboru austrijskih kritičara. Živi u Tirolu i Beču.
Andrej Ermenc Skubic (1967) nagrađivani je slovenski pisac i prevoditelj. Skubic je tri puta dobio slovensku nagradu Kresnik za najbolji roman, za svoj prvijenac Gorki med, objavljen 1999., za knjigu Koliko si moja? (2011.) te za roman Samo doći kući (2014.). Njegov roman Popkorn nagrađen je Župančićevom nagradom 2007. Dobio je i Nagradu Prešernova sklada za roman Koliko si moja?. Diplomirao je slavistiku i engleski, doktorirao na području sociolingvistike. Nagrađivan je i kao prevoditelj s engleskog. Svoje pisanje jednom je nazvao „socijalnim nadrealizmom“.
Životopisi izdavač_ica i urednika_ca:
Lisa Liautaud nedavno se pridružila izdavačkoj kući Julliard, upravo u jeku proširenja izdavačkog kataloga dalje prema stranoj književnosti i literarnoj publicistici. Karijeru je Liautaud započela u grupi Editis, u izdavačkoj kući Plon, a sudjelovala je u stvaranju izdanja l’Observatoire kao glavna urednica i izdavačica prije no što je prešla na istu poziciju u kući Calmann-Lévy, i potom Julliard.
Gabrielle Cottier diplomirala je ruski jezik i kulturu, bavila se prevođenjem, novinarstvom i poslovima vezanima za odnose s javnošću za različite publikacije i organizacije, a posljednjih osam godina urednica je u Éditions des Syrtes u Genevi.
Clément Ribes urednik je u pariškoj izdavačkoj kući Gallimard, prevoditelj s engleskog i španjolskog jezika, i osovina Gallimardove nove edicije Scribes, usmjerene podjednako na stranu i francusku fikciju, osobito onu stilski originalnu, poetski rafiniranu i žanrovski hibridnu. Ribes je diplomirao francusku i španjolsku književnost, s osobitim interesom za suvremene literarne prakse.
Claire Duvivier glavna je urednica i suosnivačica kuće Asphalte, specijaliziranu za suvremenu urbanu fikciju. Autorica je i nagrađivanih fantasy romana Un long voyage te Citadins de demain, prvog dijela trilogije Capitale du Nord, koja pak čini polovicu ciklusa Tour de Garde pisanu „u četiri ruke“ s Guillaumeom Chamanadjianom.
Simon-Philippe Turcotsuosnivač je i glavni urednik izdavačke kuće La Peuplade u Montréalu, čiji je rad isprva bio primarno usmjeren na poeziju, no s vremenom se urednička politika otvorila i prema drugim žanrovima i modusima, zadržavajući fokus na književnost koja se bavi značajem prostora, identiteta i ambivalencije različitih naslijeđa na određenom psihogeografskom terenu. Objavio je zbirke pjesama Le paysage est un atelier i Renard, i roman Le désordre des beaux jours, a supotpisuje i putopisnu knjigu Le Festin de Mathilde sa Sophie Gagnon-Bergeron.
U programu festivala kao moderatori također sudjeluju francuski gosti, Chloé Billon (nagrađivana književna prevoditeljica) i Julien Delorme (književni urednik), koji su kao koordinatori sudjelovali i pri realizaciji festivala.
O domaćim književnicima_ama:
Marija Andrijašević (Split, 1984.) literarnu je karijeru započela kao pjesnikinja, zapečativši status jedne od najintrigantnijih mladih autorica zbirkom davide svašta su mi radili nagrađene Goranom za mlade pjesnike 2007. godine. Debitantski je roman Zemlja bez sutona objavila prošle godine, a koliko se autoričin zaokret u prozu pokazao uspješnim potvrđuje činjenica da je ovjenčan tportalovom nagradom za najbolji domaći roman. Andrijašević je diplomirala komparativnu književnost i etnologiju, piše originalno, pedantno i posvećeno, sa živim interesom za točke preplitanja i međusobnog odražavanja botaničkih motiva beskrajno inspirativne prirode, s interpersonalnom intimom čiste ljudskosti.
Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.) jedna je od medijski najprisutnijih hrvatskih spisateljica. Diplomirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zbirka poezije Prvi korak u tamu objavljena 2005. godine još za autoričinih studentskih dana, nagrađena je Goranom za mlade pjesnike, i nagradom Matice Hrvatske Kvirin. Njezin prvi roman Hotel Zagorje izašao je 2010. godine, popraćen nizom priznanja i prijevoda, nakon čega su slijedili Rupa te Sinovi i kćeri (ovjenčan nagradom Meša Selimović). Bodrožić piše poeziju, esejistiku, kratke prozne forme i kolumne, podučava kreativno pisanje i djeluje kao samostalna umjetnica unutar književne scene.
Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) među najzanimljivijim je pjesnikinjama mlađe generacije. Nakon prve pjesničke zbirke I zvijezde se smiju krhkosti, zakoračila je u prozu kratkog daha s knjigom Kauboj u crvenom golfu, a romanesknu je formu istražila u djelu 4 brave. Horvat Čeč u svome radu istražuje potencijale nepretencioznog leksika i moći književnog prodora u dubine bolnih iskustava, a prošle je godine objavila zapaženu novu zbirku pjesama pod naslovom Strogo mirovanje.
Marinko Koščec (Zagreb, 1967.) romanopisac je, prevoditelj i esejist, s osobitim jezičnim i teorijskim interesom za suvremenu francusku književnost, na kojoj je i doktorirao prije no što je počeo raditi kao predavač na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Zasad je objavio osam romana, ponio nekoliko prestižnih nagrada, uključujući nagradu Meša Selimović 2001. godine za roman Netko drugi i nagradu V.B.Z.-a 2003. za Wonderland. Najnoviji u nizu (post-)pandemijski je roman Sami, u kojemu Koščec istražuje ambivalentna iskustva izolacije, samoće i usamljenosti.
Sandra Antolić (Zagreb) diplomirala je komparativnu književnost i opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi po završetku najprije radila kao copywriter, zatim proširila područje borbe na filmski rad i scenaristiku (ovjenčanu Zlatnom arenom za scenarij „A bili smo vam dobri“ ostvaren u suradnji s Ognjenom Sviličićem i Brankom Schmidtom), da bi konačno sretno sletjela u književne vode s debitantskim romanom Svojevrsna. Antolić piše duhovitu, samosvjesnu apsurdističku prozu polazeći od zasićenog pitanja: što kaže zagorsko prase po imenu Beba, kad spontano progovori usred političkih tenzija 1991. godine?
Nora Verde aka Antonela Marušić (Dubrovnik, 1974.) prvu je knjigu poezije Sezona bjegova objavila kao studentica hrvatskog jezika i književnosti 1994. godine, a pod alijasom Nora Verde počela je objavljivati 2010. godine sa zbirkom kratkih priča pod naslovom Posudi mi smajl. Bavi se novinarskim i uredničkim radom, djeluje kao aktivistkinja osobito na području rodne ravnopravnosti i LGBTQ+ prava, i jedna je od osnivačica feminističkog portala Vox Feminae. Među dosad objavljenim djelima broji još zbirku kratke proze O ljubavi, batinama i revoluciji, roman Do isteka zaliha, i prošlogodišnji zapaženi auto-fikcionalni roman Moja dota koji se našao i u užem izboru za tportalovu nagradu za najbolji domaći roman.
Marko Pogačar (Split, 1984.) djeluje kao autor poezije, proze, esejistike i kritike, nižući uspjehe, nagrade i prijevode na svim područjima rada i interesa. Pored autorskog rada, Pogačar se bavi i uredničkim, ostavljajući potpis u mnogim od najznačajnijih publikacija domaće kulturne scene. Njegovo je najnovije izdanje knjiga fantazmagorične poetske proze Knjiga praznika iz 2021. godine, u kojoj istražuje svjetotvorne potencijale jezika, gradeći i od produktivnih limitacija pisane riječi. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju Pogačar čitati iz svoje putopisne proze Latinoamericana.
Srećko Horvat (Osijek, 1983.) međunarodno je prisutna i priznata autorska ličnost primarno na području suvremene marksističko-psihoanalitičke filozofije žižekovske linije, te osnivač Subversive Film festivala, Filozofskog teatra i pokreta DiEM25. Aktivno se bavi novinarstvom u nizu međunarodnih publikacija, a dosad je objavio više od deset knjiga publicistike u kojoj se bavi fenomenologijom današnjeg društva i diskurzivnih tvorbi suvremenog misaonog i političkog pejzaža. Najnovija je Horvatova knjiga svježe izašla ovoga proljeća pod naslovom Poslije apokalipse u kojoj autor istražuje potencijale promišljanja apokalipse kao otkrivenja i prekretnice, nasuprot dominantnom defetističkom stavu prema apokalipsi kao nasilnom kraju.
Zoran Žmirić (Rijeka, 1969.) podjednako spretno piše u kratkim i superkratkim proznim formama, kao i u romanesknoj duljini, a u posljednjih je dva desetljeća aktivnog literarnog rada objavio deset knjiga, među kojima su najzapaženiji romani Blockbuster i Pacijent iz sobe 19, finalisti za neke od najprestižnijih hrvatskih književnih nagrada. Žmirićevo je najnovije izdanje izašlo prije svega nekoliko mjeseci pod naslovom Hotel Wartburg, a riječ je o narativu istkanome od obiteljskih kratkih spojeva, krivih skretanja, i konačnih oprosta…
Tatjana Gromača (Sisak, 1971.), prozaistkinja i pjesnikinja, diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju u Zagrebu, a živi u Istri. Radila je kao novinarka, a od 2017. djeluje kao samostalna književnica. Prema njenom romanu Crnac, HNK u Rijeci uprizorilo je 2009. nagrađivanu predstavu, a za roman Božanska dječica (2012.) dobila je nagrade Vladimir Nazor i Jutarnji list. Knjige su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, češki, poljski, bugarski, makedonski i slovenski jezik. Dosad je objavila zbirku pjesama Nešto nije u redu?, romane Crnac, Božanska dječica, Bolest svijeta, Carstvo nemoći i Početnica za luđake, reportažne zapise Bijele vrane – priče iz Istre, te prozne zapise Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti i Mrtav rukavac rijeke Save.
Zoran Ferić (Zagreb, 1961.) zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Naširoko čitani, od kritike cijenjeni, prevođeni na brojne jezike, Ferićevi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju čitati iz svoje knjige Na osami blizu mora (2015), o tome kako je bilo nekad na Rabu, kad je bio previše mlad.
Bojan Žižović (Pula, 1975.) završio je srednju umjetničku školu u Puli, zatim specijalizirao stare grafičke tehnike u Veneciji, a u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Objavio je zbirke pjesama Apsurd (1993.) i U slučaju da ne postoji (2007.), i radi u novinama Glas Istre kao novinar i urednik. Godinama je surađivao s avangardnim rock-glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou koji su uglazbili veći broj njegovih pjesama. Roman Stranka koji je ušao u finale nagrade tportal za najbolji roman objavio je 2019. godine.
Želimir Periš (Zadar, 1975.) vodio je radionice pisanja i festival književnosti KaLibar festival u Zadru, dobitnik je nagrada Lapis Histriae 2012, Kočičevo pero 2020 i nagrade za najbolji roman tportal 2020. godine, no posebno je ponosan na društvenu igru Strašne žene (2018). Objavio je: Mučenice (priče, 2013), Mima i kvadratura duga (roman, 2014), Mima i vaše kćeri (roman, 2015), x (pjesme, 2016), Žuti bog (priče, s Maer i Perić, 2020) i Mladenka kostonoga (roman, 2020). Potonji je roman imao iznimno pozitivan odjek kod publike i kritike podjednako, višestruko je nagrađivan, a po prirodi je hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, naslanjajući se dijelom na folklornu epiku, i pripovijedajući o ženi za koju se vjerovalo da je vještica.
Na ovogodišnjem programu sudjeluju:
Autori_ce: Emilienne Malfatto (Francuska), Lucie Rico (Francuska), Philippe Marczewski (Belgija), Robert Prosser (Austrija), Andrej E. Skubic (Slovenija), Marija Andrijašević, Ivana Bodrožić, Željka Horvat Čeč, Marinko Koščec, Sandra Antolić, Nora Verde, Marko Pogačar, Srećko Horvat, Zoran Žmirić, Tatjana Gromača, Zoran Ferić, Bojan Žižović i Želimir Periš.
Urednici_e i izdavači_ce: Lisa Liautaud (Julliard, Francuska), Gabrielle Cottier (Éditions des Syrtes, Švicarska), Clément Ribes (Gallimard, Francuska), Claire Duvivier (Asphalte, Francuska), Simon-Philippe Turcot (La Peuplade, Kanada)
Programe moderiraju prevoditeljica Chloé Billon, urednik i nakladnik Julien Delorme, i pisac Robert Perišić.
O stranim književnim gostima_šćama:
Lucie Rico (1988) spisateljica je, scenaristica i filmska redateljica iz Perpignana na jugu Francuske, koja živi i radi u Parizu. Nakon višegodišnjeg iskustva rada u izdavaštvu i online medijima, Rico se posve posvetila književnosti i filmu primarno kratkog metra, a njezin prvi roman, Le Chant du poulet sous vide, ovjenčan je nagradama Prix du Roman d’Écologie i Prix Littéraire du Cheval Blanc. Ekološka fikcija s tendencijom prema bajkovitom (ili radije basnovitom) apsurdu, roman istražuje odnos između ljudskih i pernatih životinja, kao i složenu ambivalenciju odnosa u procesima proizvodnje i konzumacije koji su društveno naturalizirani do nevidljivosti. Ovogodišnje je pak romaneskno izdanje Lucie Rico, GPS, pripovijeda priču o nestanku mlade žene, o prijateljstvu, nadi, izgubljenim putanjama i tihim ovisnostima. Rico također radi kao predavačica kreativnog pisanja na Sveučilištu Clermont Auvergne.
Emilienne Malfatto (1989) nagrađivana je fotoreporterka i spisateljica, koja živi i radi na relaciji Irak – Francuska – Južna Amerika. Dok su njezine fotografije (objavljene u nizu prestižnih publikacija u SAD-u i Europi) često rezultat dugoročnih projekata i istraživanja koja joj dopuštaju da, po njezinim vlastitim riječima, „zaviri iza vrata, zidova i velova“ u ratnim i post-ratnim područjima, spisateljski rad Emilienne Malfatto ostvaruje se kroz gustu poetsku prozu. Autoričin prvi roman Que sur toi se lamente le tigre (dobitnik prestižne Goncourtove nagrade za debitantski roman) tako pripovijeda o nemogućoj strasti i tragičnoj ljubavi u slojevitoj realnosti suvremenog Iraka. Iščekivani drugi roman izlazi u kolovozu ove godine pod naslovom Le colonel ne dort pas, pletući narativ oko tereta savjesti i neiskupljive krivnje utkane u živo iskustvo povijesti. Malfatto je studirala politologiju u Francuskoj, te fotografiju i sociologiju u Kolumbiji, što sve duboko informira njezin rad, a potpisuje i djelo istraživačkog novinarstva Les serpents viendront pour toi za koje je dobila nagradu Albert-Londres.
Philippe Marczewski (1974) je frankofoni pisac iz Belgije. Nakon šestogodišnjeg istraživačkog staža na području kognitivne neuropsihologije, osnovao je nezavisnu knjižaru Livre aux trésors u Liègeu, a posljednjih godina se posvetio primarno književnom stvaralaštvu. Prvi roman Blues pour trois tombes et un fantôme Marczewski je objavio 2019. godine, atmosferičnu psihogeografiju Liègea, koji bi mogao biti i drugo mjesto ili Svakomjesto, u neprestanom prelijevanju vremena. Posve je drugačiji pristup autor zatim istražio u svom drugom romanu, Un corps tropical, dobitniku nagrade Prix Rossel 2021, u kojemu kupka u tropskom parku pokreće život junaka bez osobina u neočekivanim smjerovima prema ekstremima senzualnosti i brutalnosti svijeta.
Robert Prosser (1983) višestruko je nagrađivani austrijski pisac. Bio je austrijski kurator u projektu Babelsprech, posvećenom promicanju mlade poezije na njemačkom jeziku, i jedan od izdavača zbornika Lyrik von Jetzt 3: Babelsprech. Bavio se grafitijem i boksom, i objavio dosad dvije knjige kraće proze i tri romana. Njegova posljednja knjiga Beirut im Sommer (Bejrut ljeti) iz 2020. dnevnički je esej o istraživačkom posjetu Libanonu u ljeto 2019. godine. Roman Phantome (Fantomi) je 2017. bio nominiran za prestižni Deutscher Buchpreis. Njegov posljednji roman Gemma Habibi (Ajmo, Habibi) iz 2019., koji je kritika nazvala „dojmljivim portretom generacije bez kompasa“ i „odom boksu“, uvršten je u kolovozu te godine na ORF-Bestenliste, mjesečnu listu najboljih knjiga u izboru austrijskih kritičara. Živi u Tirolu i Beču.
Andrej Ermenc Skubic (1967) nagrađivani je slovenski pisac i prevoditelj. Skubic je tri puta dobio slovensku nagradu Kresnik za najbolji roman, za svoj prvijenac Gorki med, objavljen 1999., za knjigu Koliko si moja? (2011.) te za roman Samo doći kući (2014.). Njegov roman Popkorn nagrađen je Župančićevom nagradom 2007. Dobio je i Nagradu Prešernova sklada za roman Koliko si moja?. Diplomirao je slavistiku i engleski, doktorirao na području sociolingvistike. Nagrađivan je i kao prevoditelj s engleskog. Svoje pisanje jednom je nazvao „socijalnim nadrealizmom“.
Životopisi izdavač_ica i urednika_ca:
Lisa Liautaud nedavno se pridružila izdavačkoj kući Julliard, upravo u jeku proširenja izdavačkog kataloga dalje prema stranoj književnosti i literarnoj publicistici. Karijeru je Liautaud započela u grupi Editis, u izdavačkoj kući Plon, a sudjelovala je u stvaranju izdanja l’Observatoire kao glavna urednica i izdavačica prije no što je prešla na istu poziciju u kući Calmann-Lévy, i potom Julliard.
Gabrielle Cottier diplomirala je ruski jezik i kulturu, bavila se prevođenjem, novinarstvom i poslovima vezanima za odnose s javnošću za različite publikacije i organizacije, a posljednjih osam godina urednica je u Éditions des Syrtes u Genevi.
Clément Ribes urednik je u pariškoj izdavačkoj kući Gallimard, prevoditelj s engleskog i španjolskog jezika, i osovina Gallimardove nove edicije Scribes, usmjerene podjednako na stranu i francusku fikciju, osobito onu stilski originalnu, poetski rafiniranu i žanrovski hibridnu. Ribes je diplomirao francusku i španjolsku književnost, s osobitim interesom za suvremene literarne prakse.
Claire Duvivier glavna je urednica i suosnivačica kuće Asphalte, specijaliziranu za suvremenu urbanu fikciju. Autorica je i nagrađivanih fantasy romana Un long voyage te Citadins de demain, prvog dijela trilogije Capitale du Nord, koja pak čini polovicu ciklusa Tour de Garde pisanu „u četiri ruke“ s Guillaumeom Chamanadjianom.
Simon-Philippe Turcotsuosnivač je i glavni urednik izdavačke kuće La Peuplade u Montréalu, čiji je rad isprva bio primarno usmjeren na poeziju, no s vremenom se urednička politika otvorila i prema drugim žanrovima i modusima, zadržavajući fokus na književnost koja se bavi značajem prostora, identiteta i ambivalencije različitih naslijeđa na određenom psihogeografskom terenu. Objavio je zbirke pjesama Le paysage est un atelier i Renard, i roman Le désordre des beaux jours, a supotpisuje i putopisnu knjigu Le Festin de Mathilde sa Sophie Gagnon-Bergeron.
U programu festivala kao moderatori također sudjeluju francuski gosti, Chloé Billon (nagrađivana književna prevoditeljica) i Julien Delorme (književni urednik), koji su kao koordinatori sudjelovali i pri realizaciji festivala.
O domaćim književnicima_ama:
Marija Andrijašević (Split, 1984.) literarnu je karijeru započela kao pjesnikinja, zapečativši status jedne od najintrigantnijih mladih autorica zbirkom davide svašta su mi radili nagrađene Goranom za mlade pjesnike 2007. godine. Debitantski je roman Zemlja bez sutona objavila prošle godine, a koliko se autoričin zaokret u prozu pokazao uspješnim potvrđuje činjenica da je ovjenčan tportalovom nagradom za najbolji domaći roman. Andrijašević je diplomirala komparativnu književnost i etnologiju, piše originalno, pedantno i posvećeno, sa živim interesom za točke preplitanja i međusobnog odražavanja botaničkih motiva beskrajno inspirativne prirode, s interpersonalnom intimom čiste ljudskosti.
Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.) jedna je od medijski najprisutnijih hrvatskih spisateljica. Diplomirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zbirka poezije Prvi korak u tamu objavljena 2005. godine još za autoričinih studentskih dana, nagrađena je Goranom za mlade pjesnike, i nagradom Matice Hrvatske Kvirin. Njezin prvi roman Hotel Zagorje izašao je 2010. godine, popraćen nizom priznanja i prijevoda, nakon čega su slijedili Rupa te Sinovi i kćeri (ovjenčan nagradom Meša Selimović). Bodrožić piše poeziju, esejistiku, kratke prozne forme i kolumne, podučava kreativno pisanje i djeluje kao samostalna umjetnica unutar književne scene.
Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) među najzanimljivijim je pjesnikinjama mlađe generacije. Nakon prve pjesničke zbirke I zvijezde se smiju krhkosti, zakoračila je u prozu kratkog daha s knjigom Kauboj u crvenom golfu, a romanesknu je formu istražila u djelu 4 brave. Horvat Čeč u svome radu istražuje potencijale nepretencioznog leksika i moći književnog prodora u dubine bolnih iskustava, a prošle je godine objavila zapaženu novu zbirku pjesama pod naslovom Strogo mirovanje.
Marinko Koščec (Zagreb, 1967.) romanopisac je, prevoditelj i esejist, s osobitim jezičnim i teorijskim interesom za suvremenu francusku književnost, na kojoj je i doktorirao prije no što je počeo raditi kao predavač na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Zasad je objavio osam romana, ponio nekoliko prestižnih nagrada, uključujući nagradu Meša Selimović 2001. godine za roman Netko drugi i nagradu V.B.Z.-a 2003. za Wonderland. Najnoviji u nizu (post-)pandemijski je roman Sami, u kojemu Koščec istražuje ambivalentna iskustva izolacije, samoće i usamljenosti.
Sandra Antolić (Zagreb) diplomirala je komparativnu književnost i opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi po završetku najprije radila kao copywriter, zatim proširila područje borbe na filmski rad i scenaristiku (ovjenčanu Zlatnom arenom za scenarij „A bili smo vam dobri“ ostvaren u suradnji s Ognjenom Sviličićem i Brankom Schmidtom), da bi konačno sretno sletjela u književne vode s debitantskim romanom Svojevrsna. Antolić piše duhovitu, samosvjesnu apsurdističku prozu polazeći od zasićenog pitanja: što kaže zagorsko prase po imenu Beba, kad spontano progovori usred političkih tenzija 1991. godine?
Nora Verde aka Antonela Marušić (Dubrovnik, 1974.) prvu je knjigu poezije Sezona bjegova objavila kao studentica hrvatskog jezika i književnosti 1994. godine, a pod alijasom Nora Verde počela je objavljivati 2010. godine sa zbirkom kratkih priča pod naslovom Posudi mi smajl. Bavi se novinarskim i uredničkim radom, djeluje kao aktivistkinja osobito na području rodne ravnopravnosti i LGBTQ+ prava, i jedna je od osnivačica feminističkog portala Vox Feminae. Među dosad objavljenim djelima broji još zbirku kratke proze O ljubavi, batinama i revoluciji, roman Do isteka zaliha, i prošlogodišnji zapaženi auto-fikcionalni roman Moja dota koji se našao i u užem izboru za tportalovu nagradu za najbolji domaći roman.
Marko Pogačar (Split, 1984.) djeluje kao autor poezije, proze, esejistike i kritike, nižući uspjehe, nagrade i prijevode na svim područjima rada i interesa. Pored autorskog rada, Pogačar se bavi i uredničkim, ostavljajući potpis u mnogim od najznačajnijih publikacija domaće kulturne scene. Njegovo je najnovije izdanje knjiga fantazmagorične poetske proze Knjiga praznika iz 2021. godine, u kojoj istražuje svjetotvorne potencijale jezika, gradeći i od produktivnih limitacija pisane riječi. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju Pogačar čitati iz svoje putopisne proze Latinoamericana.
Srećko Horvat (Osijek, 1983.) međunarodno je prisutna i priznata autorska ličnost primarno na području suvremene marksističko-psihoanalitičke filozofije žižekovske linije, te osnivač Subversive Film festivala, Filozofskog teatra i pokreta DiEM25. Aktivno se bavi novinarstvom u nizu međunarodnih publikacija, a dosad je objavio više od deset knjiga publicistike u kojoj se bavi fenomenologijom današnjeg društva i diskurzivnih tvorbi suvremenog misaonog i političkog pejzaža. Najnovija je Horvatova knjiga svježe izašla ovoga proljeća pod naslovom Poslije apokalipse u kojoj autor istražuje potencijale promišljanja apokalipse kao otkrivenja i prekretnice, nasuprot dominantnom defetističkom stavu prema apokalipsi kao nasilnom kraju.
Zoran Žmirić (Rijeka, 1969.) podjednako spretno piše u kratkim i superkratkim proznim formama, kao i u romanesknoj duljini, a u posljednjih je dva desetljeća aktivnog literarnog rada objavio deset knjiga, među kojima su najzapaženiji romani Blockbuster i Pacijent iz sobe 19, finalisti za neke od najprestižnijih hrvatskih književnih nagrada. Žmirićevo je najnovije izdanje izašlo prije svega nekoliko mjeseci pod naslovom Hotel Wartburg, a riječ je o narativu istkanome od obiteljskih kratkih spojeva, krivih skretanja, i konačnih oprosta…
Tatjana Gromača (Sisak, 1971.), prozaistkinja i pjesnikinja, diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju u Zagrebu, a živi u Istri. Radila je kao novinarka, a od 2017. djeluje kao samostalna književnica. Prema njenom romanu Crnac, HNK u Rijeci uprizorilo je 2009. nagrađivanu predstavu, a za roman Božanska dječica (2012.) dobila je nagrade Vladimir Nazor i Jutarnji list. Knjige su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, češki, poljski, bugarski, makedonski i slovenski jezik. Dosad je objavila zbirku pjesama Nešto nije u redu?, romane Crnac, Božanska dječica, Bolest svijeta, Carstvo nemoći i Početnica za luđake, reportažne zapise Bijele vrane – priče iz Istre, te prozne zapise Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti i Mrtav rukavac rijeke Save.
Zoran Ferić (Zagreb, 1961.) zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Naširoko čitani, od kritike cijenjeni, prevođeni na brojne jezike, Ferićevi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju čitati iz svoje knjige Na osami blizu mora (2015), o tome kako je bilo nekad na Rabu, kad je bio previše mlad.
Bojan Žižović (Pula, 1975.) završio je srednju umjetničku školu u Puli, zatim specijalizirao stare grafičke tehnike u Veneciji, a u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Objavio je zbirke pjesama Apsurd (1993.) i U slučaju da ne postoji (2007.), i radi u novinama Glas Istre kao novinar i urednik. Godinama je surađivao s avangardnim rock-glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou koji su uglazbili veći broj njegovih pjesama. Roman Stranka koji je ušao u finale nagrade tportal za najbolji roman objavio je 2019. godine.
Želimir Periš (Zadar, 1975.) vodio je radionice pisanja i festival književnosti KaLibar festival u Zadru, dobitnik je nagrada Lapis Histriae 2012, Kočičevo pero 2020 i nagrade za najbolji roman tportal 2020. godine, no posebno je ponosan na društvenu igru Strašne žene (2018). Objavio je: Mučenice (priče, 2013), Mima i kvadratura duga (roman, 2014), Mima i vaše kćeri (roman, 2015), x (pjesme, 2016), Žuti bog (priče, s Maer i Perić, 2020) i Mladenka kostonoga (roman, 2020). Potonji je roman imao iznimno pozitivan odjek kod publike i kritike podjednako, višestruko je nagrađivan, a po prirodi je hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, naslanjajući se dijelom na folklornu epiku, i pripovijedajući o ženi za koju se vjerovalo da je vještica.
SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA 2021
Lit link festival – Književna karika 2021. ugošćuje autore, urednike i izdavače iz Njemačke i Austrije, koji će se zajedno s hrvatskim autorima predstaviti publici u tri grada – Zagreb, Rijeka, Labin – od 6. do 9. listopada 2021.
Kao autori sudjeluju: Jana Volkmann, Robert Prosser, Jasen Boko, Tatjana Gromača, Sinan Gudžević, Uwe von Seltmann, Lena Müller, Korana Serdarević, Martin Peichl, Jan Peter Bremer, Marko Tomaš, Jurica Gašpar, Dunja Matić Benčić, Nada Topić, Lora Tomaš, Damir Karakaš, Ante Zlatko Stolica, Želimir Periš.
Kao urednici i književni profesionalci sudjeluju: Sebastian Guggolz (Guggolz Verlag), Janika Rütter (Suhrkamp), Laura Siegismund (Merlin Verlag), Sophia Hungerhoff (Mare Verlag), Janek Domonell (književni agent), Chloé Billon (književna prevoditeljica).
Kao autori sudjeluju: Jana Volkmann, Robert Prosser, Jasen Boko, Tatjana Gromača, Sinan Gudžević, Uwe von Seltmann, Lena Müller, Korana Serdarević, Martin Peichl, Jan Peter Bremer, Marko Tomaš, Jurica Gašpar, Dunja Matić Benčić, Nada Topić, Lora Tomaš, Damir Karakaš, Ante Zlatko Stolica, Želimir Periš.
Kao urednici i književni profesionalci sudjeluju: Sebastian Guggolz (Guggolz Verlag), Janika Rütter (Suhrkamp), Laura Siegismund (Merlin Verlag), Sophia Hungerhoff (Mare Verlag), Janek Domonell (književni agent), Chloé Billon (književna prevoditeljica).
SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA srpanj 2020
Ljetni događaji Književne karike ili Lit link festivala 2020 održavat će se 16. 7. (Zagreb) i 17.7. 2020. (Rijeka). Uz hrvatske sudionike, gosti festivala bit će pisci, urednici i izdavači iz Slovenije.
Kao autori sudjeluju: Gabriela Babnik, Vlado Kreslin, Muanis Sinanović, Dušan Čater, Đurđica Čilić, Monika Herceg, Mihaela Gašpar, Alen Brlek, Zoran Ferić, Agata Tomažič, Aleš Šteger, Jure Tori, Željka Horvat Čeč, Tea Tulić, Tomica Šćavina, Bojan Žižović, Ante Zlatko Stolica.
Kao urednici sudjeluju: Rok Zavrtanik (Založba Sanje), Nino Flisar (Založba Pivec), Jedrt Jež Furlan (Založba Goga), Aleš Šteger (Založba Beletrina), Orlando Uršič (Založba Litera).
Za program u Beču (12. 12. 2020; Salon Goldschlag, Goldschlagstraße 70, Wien) u kojem će sudjelovati hrvatski i austrijski autori i nakladnici, sudionici će biti objavljeni tijekom jeseni.
Kao autori sudjeluju: Gabriela Babnik, Vlado Kreslin, Muanis Sinanović, Dušan Čater, Đurđica Čilić, Monika Herceg, Mihaela Gašpar, Alen Brlek, Zoran Ferić, Agata Tomažič, Aleš Šteger, Jure Tori, Željka Horvat Čeč, Tea Tulić, Tomica Šćavina, Bojan Žižović, Ante Zlatko Stolica.
Kao urednici sudjeluju: Rok Zavrtanik (Založba Sanje), Nino Flisar (Založba Pivec), Jedrt Jež Furlan (Založba Goga), Aleš Šteger (Založba Beletrina), Orlando Uršič (Založba Litera).
Za program u Beču (12. 12. 2020; Salon Goldschlag, Goldschlagstraße 70, Wien) u kojem će sudjelovati hrvatski i austrijski autori i nakladnici, sudionici će biti objavljeni tijekom jeseni.