SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA 2022
Lit link festival (ili Književna karika) međunarodni je književni festival čiji su ovogodišnji gosti, uz domaće autore, pisci i urednici iz Francuske, Belgije, Kanade i Švicarske, koje spaja francuski jezik.
Na ovogodišnjem programu sudjeluju:
Autori_ce: Emilienne Malfatto (Francuska), Lucie Rico (Francuska), Philippe Marczewski (Belgija), Robert Prosser (Austrija), Andrej E. Skubic (Slovenija), Marija Andrijašević, Ivana Bodrožić, Željka Horvat Čeč, Marinko Koščec, Sandra Antolić, Nora Verde, Marko Pogačar, Srećko Horvat, Zoran Žmirić, Tatjana Gromača, Zoran Ferić, Bojan Žižović i Želimir Periš.
Urednici_e i izdavači_ce: Lisa Liautaud (Julliard, Francuska), Gabrielle Cottier (Éditions des Syrtes, Švicarska), Clément Ribes (Gallimard, Francuska), Claire Duvivier (Asphalte, Francuska), Simon-Philippe Turcot (La Peuplade, Kanada)
Programe moderiraju prevoditeljica Chloé Billon, urednik i nakladnik Julien Delorme, i pisac Robert Perišić.
O stranim književnim gostima_šćama:
Lucie Rico (1988) spisateljica je, scenaristica i filmska redateljica iz Perpignana na jugu Francuske, koja živi i radi u Parizu. Nakon višegodišnjeg iskustva rada u izdavaštvu i online medijima, Rico se posve posvetila književnosti i filmu primarno kratkog metra, a njezin prvi roman, Le Chant du poulet sous vide, ovjenčan je nagradama Prix du Roman d’Écologie i Prix Littéraire du Cheval Blanc. Ekološka fikcija s tendencijom prema bajkovitom (ili radije basnovitom) apsurdu, roman istražuje odnos između ljudskih i pernatih životinja, kao i složenu ambivalenciju odnosa u procesima proizvodnje i konzumacije koji su društveno naturalizirani do nevidljivosti. Ovogodišnje je pak romaneskno izdanje Lucie Rico, GPS, pripovijeda priču o nestanku mlade žene, o prijateljstvu, nadi, izgubljenim putanjama i tihim ovisnostima. Rico također radi kao predavačica kreativnog pisanja na Sveučilištu Clermont Auvergne.
Emilienne Malfatto (1989) nagrađivana je fotoreporterka i spisateljica, koja živi i radi na relaciji Irak – Francuska – Južna Amerika. Dok su njezine fotografije (objavljene u nizu prestižnih publikacija u SAD-u i Europi) često rezultat dugoročnih projekata i istraživanja koja joj dopuštaju da, po njezinim vlastitim riječima, „zaviri iza vrata, zidova i velova“ u ratnim i post-ratnim područjima, spisateljski rad Emilienne Malfatto ostvaruje se kroz gustu poetsku prozu. Autoričin prvi roman Que sur toi se lamente le tigre (dobitnik prestižne Goncourtove nagrade za debitantski roman) tako pripovijeda o nemogućoj strasti i tragičnoj ljubavi u slojevitoj realnosti suvremenog Iraka. Iščekivani drugi roman izlazi u kolovozu ove godine pod naslovom Le colonel ne dort pas, pletući narativ oko tereta savjesti i neiskupljive krivnje utkane u živo iskustvo povijesti. Malfatto je studirala politologiju u Francuskoj, te fotografiju i sociologiju u Kolumbiji, što sve duboko informira njezin rad, a potpisuje i djelo istraživačkog novinarstva Les serpents viendront pour toi za koje je dobila nagradu Albert-Londres.
Philippe Marczewski (1974) je frankofoni pisac iz Belgije. Nakon šestogodišnjeg istraživačkog staža na području kognitivne neuropsihologije, osnovao je nezavisnu knjižaru Livre aux trésors u Liègeu, a posljednjih godina se posvetio primarno književnom stvaralaštvu. Prvi roman Blues pour trois tombes et un fantôme Marczewski je objavio 2019. godine, atmosferičnu psihogeografiju Liègea, koji bi mogao biti i drugo mjesto ili Svakomjesto, u neprestanom prelijevanju vremena. Posve je drugačiji pristup autor zatim istražio u svom drugom romanu, Un corps tropical, dobitniku nagrade Prix Rossel 2021, u kojemu kupka u tropskom parku pokreće život junaka bez osobina u neočekivanim smjerovima prema ekstremima senzualnosti i brutalnosti svijeta.
Robert Prosser (1983) višestruko je nagrađivani austrijski pisac. Bio je austrijski kurator u projektu Babelsprech, posvećenom promicanju mlade poezije na njemačkom jeziku, i jedan od izdavača zbornika Lyrik von Jetzt 3: Babelsprech. Bavio se grafitijem i boksom, i objavio dosad dvije knjige kraće proze i tri romana. Njegova posljednja knjiga Beirut im Sommer (Bejrut ljeti) iz 2020. dnevnički je esej o istraživačkom posjetu Libanonu u ljeto 2019. godine. Roman Phantome (Fantomi) je 2017. bio nominiran za prestižni Deutscher Buchpreis. Njegov posljednji roman Gemma Habibi (Ajmo, Habibi) iz 2019., koji je kritika nazvala „dojmljivim portretom generacije bez kompasa“ i „odom boksu“, uvršten je u kolovozu te godine na ORF-Bestenliste, mjesečnu listu najboljih knjiga u izboru austrijskih kritičara. Živi u Tirolu i Beču.
Andrej Ermenc Skubic (1967) nagrađivani je slovenski pisac i prevoditelj. Skubic je tri puta dobio slovensku nagradu Kresnik za najbolji roman, za svoj prvijenac Gorki med, objavljen 1999., za knjigu Koliko si moja? (2011.) te za roman Samo doći kući (2014.). Njegov roman Popkorn nagrađen je Župančićevom nagradom 2007. Dobio je i Nagradu Prešernova sklada za roman Koliko si moja?. Diplomirao je slavistiku i engleski, doktorirao na području sociolingvistike. Nagrađivan je i kao prevoditelj s engleskog. Svoje pisanje jednom je nazvao „socijalnim nadrealizmom“.
Životopisi izdavač_ica i urednika_ca:
Lisa Liautaud nedavno se pridružila izdavačkoj kući Julliard, upravo u jeku proširenja izdavačkog kataloga dalje prema stranoj književnosti i literarnoj publicistici. Karijeru je Liautaud započela u grupi Editis, u izdavačkoj kući Plon, a sudjelovala je u stvaranju izdanja l’Observatoire kao glavna urednica i izdavačica prije no što je prešla na istu poziciju u kući Calmann-Lévy, i potom Julliard.
Gabrielle Cottier diplomirala je ruski jezik i kulturu, bavila se prevođenjem, novinarstvom i poslovima vezanima za odnose s javnošću za različite publikacije i organizacije, a posljednjih osam godina urednica je u Éditions des Syrtes u Genevi.
Clément Ribes urednik je u pariškoj izdavačkoj kući Gallimard, prevoditelj s engleskog i španjolskog jezika, i osovina Gallimardove nove edicije Scribes, usmjerene podjednako na stranu i francusku fikciju, osobito onu stilski originalnu, poetski rafiniranu i žanrovski hibridnu. Ribes je diplomirao francusku i španjolsku književnost, s osobitim interesom za suvremene literarne prakse.
Claire Duvivier glavna je urednica i suosnivačica kuće Asphalte, specijaliziranu za suvremenu urbanu fikciju. Autorica je i nagrađivanih fantasy romana Un long voyage te Citadins de demain, prvog dijela trilogije Capitale du Nord, koja pak čini polovicu ciklusa Tour de Garde pisanu „u četiri ruke“ s Guillaumeom Chamanadjianom.
Simon-Philippe Turcotsuosnivač je i glavni urednik izdavačke kuće La Peuplade u Montréalu, čiji je rad isprva bio primarno usmjeren na poeziju, no s vremenom se urednička politika otvorila i prema drugim žanrovima i modusima, zadržavajući fokus na književnost koja se bavi značajem prostora, identiteta i ambivalencije različitih naslijeđa na određenom psihogeografskom terenu. Objavio je zbirke pjesama Le paysage est un atelier i Renard, i roman Le désordre des beaux jours, a supotpisuje i putopisnu knjigu Le Festin de Mathilde sa Sophie Gagnon-Bergeron.
U programu festivala kao moderatori također sudjeluju francuski gosti, Chloé Billon (nagrađivana književna prevoditeljica) i Julien Delorme (književni urednik), koji su kao koordinatori sudjelovali i pri realizaciji festivala.
O domaćim književnicima_ama:
Marija Andrijašević (Split, 1984.) literarnu je karijeru započela kao pjesnikinja, zapečativši status jedne od najintrigantnijih mladih autorica zbirkom davide svašta su mi radili nagrađene Goranom za mlade pjesnike 2007. godine. Debitantski je roman Zemlja bez sutona objavila prošle godine, a koliko se autoričin zaokret u prozu pokazao uspješnim potvrđuje činjenica da je ovjenčan tportalovom nagradom za najbolji domaći roman. Andrijašević je diplomirala komparativnu književnost i etnologiju, piše originalno, pedantno i posvećeno, sa živim interesom za točke preplitanja i međusobnog odražavanja botaničkih motiva beskrajno inspirativne prirode, s interpersonalnom intimom čiste ljudskosti.
Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.) jedna je od medijski najprisutnijih hrvatskih spisateljica. Diplomirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zbirka poezije Prvi korak u tamu objavljena 2005. godine još za autoričinih studentskih dana, nagrađena je Goranom za mlade pjesnike, i nagradom Matice Hrvatske Kvirin. Njezin prvi roman Hotel Zagorje izašao je 2010. godine, popraćen nizom priznanja i prijevoda, nakon čega su slijedili Rupa te Sinovi i kćeri (ovjenčan nagradom Meša Selimović). Bodrožić piše poeziju, esejistiku, kratke prozne forme i kolumne, podučava kreativno pisanje i djeluje kao samostalna umjetnica unutar književne scene.
Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) među najzanimljivijim je pjesnikinjama mlađe generacije. Nakon prve pjesničke zbirke I zvijezde se smiju krhkosti, zakoračila je u prozu kratkog daha s knjigom Kauboj u crvenom golfu, a romanesknu je formu istražila u djelu 4 brave. Horvat Čeč u svome radu istražuje potencijale nepretencioznog leksika i moći književnog prodora u dubine bolnih iskustava, a prošle je godine objavila zapaženu novu zbirku pjesama pod naslovom Strogo mirovanje.
Marinko Koščec (Zagreb, 1967.) romanopisac je, prevoditelj i esejist, s osobitim jezičnim i teorijskim interesom za suvremenu francusku književnost, na kojoj je i doktorirao prije no što je počeo raditi kao predavač na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Zasad je objavio osam romana, ponio nekoliko prestižnih nagrada, uključujući nagradu Meša Selimović 2001. godine za roman Netko drugi i nagradu V.B.Z.-a 2003. za Wonderland. Najnoviji u nizu (post-)pandemijski je roman Sami, u kojemu Koščec istražuje ambivalentna iskustva izolacije, samoće i usamljenosti.
Sandra Antolić (Zagreb) diplomirala je komparativnu književnost i opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi po završetku najprije radila kao copywriter, zatim proširila područje borbe na filmski rad i scenaristiku (ovjenčanu Zlatnom arenom za scenarij „A bili smo vam dobri“ ostvaren u suradnji s Ognjenom Sviličićem i Brankom Schmidtom), da bi konačno sretno sletjela u književne vode s debitantskim romanom Svojevrsna. Antolić piše duhovitu, samosvjesnu apsurdističku prozu polazeći od zasićenog pitanja: što kaže zagorsko prase po imenu Beba, kad spontano progovori usred političkih tenzija 1991. godine?
Nora Verde aka Antonela Marušić (Dubrovnik, 1974.) prvu je knjigu poezije Sezona bjegova objavila kao studentica hrvatskog jezika i književnosti 1994. godine, a pod alijasom Nora Verde počela je objavljivati 2010. godine sa zbirkom kratkih priča pod naslovom Posudi mi smajl. Bavi se novinarskim i uredničkim radom, djeluje kao aktivistkinja osobito na području rodne ravnopravnosti i LGBTQ+ prava, i jedna je od osnivačica feminističkog portala Vox Feminae. Među dosad objavljenim djelima broji još zbirku kratke proze O ljubavi, batinama i revoluciji, roman Do isteka zaliha, i prošlogodišnji zapaženi auto-fikcionalni roman Moja dota koji se našao i u užem izboru za tportalovu nagradu za najbolji domaći roman.
Marko Pogačar (Split, 1984.) djeluje kao autor poezije, proze, esejistike i kritike, nižući uspjehe, nagrade i prijevode na svim područjima rada i interesa. Pored autorskog rada, Pogačar se bavi i uredničkim, ostavljajući potpis u mnogim od najznačajnijih publikacija domaće kulturne scene. Njegovo je najnovije izdanje knjiga fantazmagorične poetske proze Knjiga praznika iz 2021. godine, u kojoj istražuje svjetotvorne potencijale jezika, gradeći i od produktivnih limitacija pisane riječi. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju Pogačar čitati iz svoje putopisne proze Latinoamericana.
Srećko Horvat (Osijek, 1983.) međunarodno je prisutna i priznata autorska ličnost primarno na području suvremene marksističko-psihoanalitičke filozofije žižekovske linije, te osnivač Subversive Film festivala, Filozofskog teatra i pokreta DiEM25. Aktivno se bavi novinarstvom u nizu međunarodnih publikacija, a dosad je objavio više od deset knjiga publicistike u kojoj se bavi fenomenologijom današnjeg društva i diskurzivnih tvorbi suvremenog misaonog i političkog pejzaža. Najnovija je Horvatova knjiga svježe izašla ovoga proljeća pod naslovom Poslije apokalipse u kojoj autor istražuje potencijale promišljanja apokalipse kao otkrivenja i prekretnice, nasuprot dominantnom defetističkom stavu prema apokalipsi kao nasilnom kraju.
Zoran Žmirić (Rijeka, 1969.) podjednako spretno piše u kratkim i superkratkim proznim formama, kao i u romanesknoj duljini, a u posljednjih je dva desetljeća aktivnog literarnog rada objavio deset knjiga, među kojima su najzapaženiji romani Blockbuster i Pacijent iz sobe 19, finalisti za neke od najprestižnijih hrvatskih književnih nagrada. Žmirićevo je najnovije izdanje izašlo prije svega nekoliko mjeseci pod naslovom Hotel Wartburg, a riječ je o narativu istkanome od obiteljskih kratkih spojeva, krivih skretanja, i konačnih oprosta…
Tatjana Gromača (Sisak, 1971.), prozaistkinja i pjesnikinja, diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju u Zagrebu, a živi u Istri. Radila je kao novinarka, a od 2017. djeluje kao samostalna književnica. Prema njenom romanu Crnac, HNK u Rijeci uprizorilo je 2009. nagrađivanu predstavu, a za roman Božanska dječica (2012.) dobila je nagrade Vladimir Nazor i Jutarnji list. Knjige su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, češki, poljski, bugarski, makedonski i slovenski jezik. Dosad je objavila zbirku pjesama Nešto nije u redu?, romane Crnac, Božanska dječica, Bolest svijeta, Carstvo nemoći i Početnica za luđake, reportažne zapise Bijele vrane – priče iz Istre, te prozne zapise Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti i Mrtav rukavac rijeke Save.
Zoran Ferić (Zagreb, 1961.) zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Naširoko čitani, od kritike cijenjeni, prevođeni na brojne jezike, Ferićevi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju čitati iz svoje knjige Na osami blizu mora (2015), o tome kako je bilo nekad na Rabu, kad je bio previše mlad.
Bojan Žižović (Pula, 1975.) završio je srednju umjetničku školu u Puli, zatim specijalizirao stare grafičke tehnike u Veneciji, a u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Objavio je zbirke pjesama Apsurd (1993.) i U slučaju da ne postoji (2007.), i radi u novinama Glas Istre kao novinar i urednik. Godinama je surađivao s avangardnim rock-glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou koji su uglazbili veći broj njegovih pjesama. Roman Stranka koji je ušao u finale nagrade tportal za najbolji roman objavio je 2019. godine.
Želimir Periš (Zadar, 1975.) vodio je radionice pisanja i festival književnosti KaLibar festival u Zadru, dobitnik je nagrada Lapis Histriae 2012, Kočičevo pero 2020 i nagrade za najbolji roman tportal 2020. godine, no posebno je ponosan na društvenu igru Strašne žene (2018). Objavio je: Mučenice (priče, 2013), Mima i kvadratura duga (roman, 2014), Mima i vaše kćeri (roman, 2015), x (pjesme, 2016), Žuti bog (priče, s Maer i Perić, 2020) i Mladenka kostonoga (roman, 2020). Potonji je roman imao iznimno pozitivan odjek kod publike i kritike podjednako, višestruko je nagrađivan, a po prirodi je hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, naslanjajući se dijelom na folklornu epiku, i pripovijedajući o ženi za koju se vjerovalo da je vještica.
Na ovogodišnjem programu sudjeluju:
Autori_ce: Emilienne Malfatto (Francuska), Lucie Rico (Francuska), Philippe Marczewski (Belgija), Robert Prosser (Austrija), Andrej E. Skubic (Slovenija), Marija Andrijašević, Ivana Bodrožić, Željka Horvat Čeč, Marinko Koščec, Sandra Antolić, Nora Verde, Marko Pogačar, Srećko Horvat, Zoran Žmirić, Tatjana Gromača, Zoran Ferić, Bojan Žižović i Želimir Periš.
Urednici_e i izdavači_ce: Lisa Liautaud (Julliard, Francuska), Gabrielle Cottier (Éditions des Syrtes, Švicarska), Clément Ribes (Gallimard, Francuska), Claire Duvivier (Asphalte, Francuska), Simon-Philippe Turcot (La Peuplade, Kanada)
Programe moderiraju prevoditeljica Chloé Billon, urednik i nakladnik Julien Delorme, i pisac Robert Perišić.
O stranim književnim gostima_šćama:
Lucie Rico (1988) spisateljica je, scenaristica i filmska redateljica iz Perpignana na jugu Francuske, koja živi i radi u Parizu. Nakon višegodišnjeg iskustva rada u izdavaštvu i online medijima, Rico se posve posvetila književnosti i filmu primarno kratkog metra, a njezin prvi roman, Le Chant du poulet sous vide, ovjenčan je nagradama Prix du Roman d’Écologie i Prix Littéraire du Cheval Blanc. Ekološka fikcija s tendencijom prema bajkovitom (ili radije basnovitom) apsurdu, roman istražuje odnos između ljudskih i pernatih životinja, kao i složenu ambivalenciju odnosa u procesima proizvodnje i konzumacije koji su društveno naturalizirani do nevidljivosti. Ovogodišnje je pak romaneskno izdanje Lucie Rico, GPS, pripovijeda priču o nestanku mlade žene, o prijateljstvu, nadi, izgubljenim putanjama i tihim ovisnostima. Rico također radi kao predavačica kreativnog pisanja na Sveučilištu Clermont Auvergne.
Emilienne Malfatto (1989) nagrađivana je fotoreporterka i spisateljica, koja živi i radi na relaciji Irak – Francuska – Južna Amerika. Dok su njezine fotografije (objavljene u nizu prestižnih publikacija u SAD-u i Europi) često rezultat dugoročnih projekata i istraživanja koja joj dopuštaju da, po njezinim vlastitim riječima, „zaviri iza vrata, zidova i velova“ u ratnim i post-ratnim područjima, spisateljski rad Emilienne Malfatto ostvaruje se kroz gustu poetsku prozu. Autoričin prvi roman Que sur toi se lamente le tigre (dobitnik prestižne Goncourtove nagrade za debitantski roman) tako pripovijeda o nemogućoj strasti i tragičnoj ljubavi u slojevitoj realnosti suvremenog Iraka. Iščekivani drugi roman izlazi u kolovozu ove godine pod naslovom Le colonel ne dort pas, pletući narativ oko tereta savjesti i neiskupljive krivnje utkane u živo iskustvo povijesti. Malfatto je studirala politologiju u Francuskoj, te fotografiju i sociologiju u Kolumbiji, što sve duboko informira njezin rad, a potpisuje i djelo istraživačkog novinarstva Les serpents viendront pour toi za koje je dobila nagradu Albert-Londres.
Philippe Marczewski (1974) je frankofoni pisac iz Belgije. Nakon šestogodišnjeg istraživačkog staža na području kognitivne neuropsihologije, osnovao je nezavisnu knjižaru Livre aux trésors u Liègeu, a posljednjih godina se posvetio primarno književnom stvaralaštvu. Prvi roman Blues pour trois tombes et un fantôme Marczewski je objavio 2019. godine, atmosferičnu psihogeografiju Liègea, koji bi mogao biti i drugo mjesto ili Svakomjesto, u neprestanom prelijevanju vremena. Posve je drugačiji pristup autor zatim istražio u svom drugom romanu, Un corps tropical, dobitniku nagrade Prix Rossel 2021, u kojemu kupka u tropskom parku pokreće život junaka bez osobina u neočekivanim smjerovima prema ekstremima senzualnosti i brutalnosti svijeta.
Robert Prosser (1983) višestruko je nagrađivani austrijski pisac. Bio je austrijski kurator u projektu Babelsprech, posvećenom promicanju mlade poezije na njemačkom jeziku, i jedan od izdavača zbornika Lyrik von Jetzt 3: Babelsprech. Bavio se grafitijem i boksom, i objavio dosad dvije knjige kraće proze i tri romana. Njegova posljednja knjiga Beirut im Sommer (Bejrut ljeti) iz 2020. dnevnički je esej o istraživačkom posjetu Libanonu u ljeto 2019. godine. Roman Phantome (Fantomi) je 2017. bio nominiran za prestižni Deutscher Buchpreis. Njegov posljednji roman Gemma Habibi (Ajmo, Habibi) iz 2019., koji je kritika nazvala „dojmljivim portretom generacije bez kompasa“ i „odom boksu“, uvršten je u kolovozu te godine na ORF-Bestenliste, mjesečnu listu najboljih knjiga u izboru austrijskih kritičara. Živi u Tirolu i Beču.
Andrej Ermenc Skubic (1967) nagrađivani je slovenski pisac i prevoditelj. Skubic je tri puta dobio slovensku nagradu Kresnik za najbolji roman, za svoj prvijenac Gorki med, objavljen 1999., za knjigu Koliko si moja? (2011.) te za roman Samo doći kući (2014.). Njegov roman Popkorn nagrađen je Župančićevom nagradom 2007. Dobio je i Nagradu Prešernova sklada za roman Koliko si moja?. Diplomirao je slavistiku i engleski, doktorirao na području sociolingvistike. Nagrađivan je i kao prevoditelj s engleskog. Svoje pisanje jednom je nazvao „socijalnim nadrealizmom“.
Životopisi izdavač_ica i urednika_ca:
Lisa Liautaud nedavno se pridružila izdavačkoj kući Julliard, upravo u jeku proširenja izdavačkog kataloga dalje prema stranoj književnosti i literarnoj publicistici. Karijeru je Liautaud započela u grupi Editis, u izdavačkoj kući Plon, a sudjelovala je u stvaranju izdanja l’Observatoire kao glavna urednica i izdavačica prije no što je prešla na istu poziciju u kući Calmann-Lévy, i potom Julliard.
Gabrielle Cottier diplomirala je ruski jezik i kulturu, bavila se prevođenjem, novinarstvom i poslovima vezanima za odnose s javnošću za različite publikacije i organizacije, a posljednjih osam godina urednica je u Éditions des Syrtes u Genevi.
Clément Ribes urednik je u pariškoj izdavačkoj kući Gallimard, prevoditelj s engleskog i španjolskog jezika, i osovina Gallimardove nove edicije Scribes, usmjerene podjednako na stranu i francusku fikciju, osobito onu stilski originalnu, poetski rafiniranu i žanrovski hibridnu. Ribes je diplomirao francusku i španjolsku književnost, s osobitim interesom za suvremene literarne prakse.
Claire Duvivier glavna je urednica i suosnivačica kuće Asphalte, specijaliziranu za suvremenu urbanu fikciju. Autorica je i nagrađivanih fantasy romana Un long voyage te Citadins de demain, prvog dijela trilogije Capitale du Nord, koja pak čini polovicu ciklusa Tour de Garde pisanu „u četiri ruke“ s Guillaumeom Chamanadjianom.
Simon-Philippe Turcotsuosnivač je i glavni urednik izdavačke kuće La Peuplade u Montréalu, čiji je rad isprva bio primarno usmjeren na poeziju, no s vremenom se urednička politika otvorila i prema drugim žanrovima i modusima, zadržavajući fokus na književnost koja se bavi značajem prostora, identiteta i ambivalencije različitih naslijeđa na određenom psihogeografskom terenu. Objavio je zbirke pjesama Le paysage est un atelier i Renard, i roman Le désordre des beaux jours, a supotpisuje i putopisnu knjigu Le Festin de Mathilde sa Sophie Gagnon-Bergeron.
U programu festivala kao moderatori također sudjeluju francuski gosti, Chloé Billon (nagrađivana književna prevoditeljica) i Julien Delorme (književni urednik), koji su kao koordinatori sudjelovali i pri realizaciji festivala.
O domaćim književnicima_ama:
Marija Andrijašević (Split, 1984.) literarnu je karijeru započela kao pjesnikinja, zapečativši status jedne od najintrigantnijih mladih autorica zbirkom davide svašta su mi radili nagrađene Goranom za mlade pjesnike 2007. godine. Debitantski je roman Zemlja bez sutona objavila prošle godine, a koliko se autoričin zaokret u prozu pokazao uspješnim potvrđuje činjenica da je ovjenčan tportalovom nagradom za najbolji domaći roman. Andrijašević je diplomirala komparativnu književnost i etnologiju, piše originalno, pedantno i posvećeno, sa živim interesom za točke preplitanja i međusobnog odražavanja botaničkih motiva beskrajno inspirativne prirode, s interpersonalnom intimom čiste ljudskosti.
Ivana Bodrožić (Vukovar, 1982.) jedna je od medijski najprisutnijih hrvatskih spisateljica. Diplomirala je na studiju filozofije i kroatistike Filozofskog fakulteta u Zagrebu, a zbirka poezije Prvi korak u tamu objavljena 2005. godine još za autoričinih studentskih dana, nagrađena je Goranom za mlade pjesnike, i nagradom Matice Hrvatske Kvirin. Njezin prvi roman Hotel Zagorje izašao je 2010. godine, popraćen nizom priznanja i prijevoda, nakon čega su slijedili Rupa te Sinovi i kćeri (ovjenčan nagradom Meša Selimović). Bodrožić piše poeziju, esejistiku, kratke prozne forme i kolumne, podučava kreativno pisanje i djeluje kao samostalna umjetnica unutar književne scene.
Željka Horvat Čeč (Čakovec, 1986.) među najzanimljivijim je pjesnikinjama mlađe generacije. Nakon prve pjesničke zbirke I zvijezde se smiju krhkosti, zakoračila je u prozu kratkog daha s knjigom Kauboj u crvenom golfu, a romanesknu je formu istražila u djelu 4 brave. Horvat Čeč u svome radu istražuje potencijale nepretencioznog leksika i moći književnog prodora u dubine bolnih iskustava, a prošle je godine objavila zapaženu novu zbirku pjesama pod naslovom Strogo mirovanje.
Marinko Koščec (Zagreb, 1967.) romanopisac je, prevoditelj i esejist, s osobitim jezičnim i teorijskim interesom za suvremenu francusku književnost, na kojoj je i doktorirao prije no što je počeo raditi kao predavač na zagrebačkom Filozofskom fakultetu. Zasad je objavio osam romana, ponio nekoliko prestižnih nagrada, uključujući nagradu Meša Selimović 2001. godine za roman Netko drugi i nagradu V.B.Z.-a 2003. za Wonderland. Najnoviji u nizu (post-)pandemijski je roman Sami, u kojemu Koščec istražuje ambivalentna iskustva izolacije, samoće i usamljenosti.
Sandra Antolić (Zagreb) diplomirala je komparativnu književnost i opću lingvistiku na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, da bi po završetku najprije radila kao copywriter, zatim proširila područje borbe na filmski rad i scenaristiku (ovjenčanu Zlatnom arenom za scenarij „A bili smo vam dobri“ ostvaren u suradnji s Ognjenom Sviličićem i Brankom Schmidtom), da bi konačno sretno sletjela u književne vode s debitantskim romanom Svojevrsna. Antolić piše duhovitu, samosvjesnu apsurdističku prozu polazeći od zasićenog pitanja: što kaže zagorsko prase po imenu Beba, kad spontano progovori usred političkih tenzija 1991. godine?
Nora Verde aka Antonela Marušić (Dubrovnik, 1974.) prvu je knjigu poezije Sezona bjegova objavila kao studentica hrvatskog jezika i književnosti 1994. godine, a pod alijasom Nora Verde počela je objavljivati 2010. godine sa zbirkom kratkih priča pod naslovom Posudi mi smajl. Bavi se novinarskim i uredničkim radom, djeluje kao aktivistkinja osobito na području rodne ravnopravnosti i LGBTQ+ prava, i jedna je od osnivačica feminističkog portala Vox Feminae. Među dosad objavljenim djelima broji još zbirku kratke proze O ljubavi, batinama i revoluciji, roman Do isteka zaliha, i prošlogodišnji zapaženi auto-fikcionalni roman Moja dota koji se našao i u užem izboru za tportalovu nagradu za najbolji domaći roman.
Marko Pogačar (Split, 1984.) djeluje kao autor poezije, proze, esejistike i kritike, nižući uspjehe, nagrade i prijevode na svim područjima rada i interesa. Pored autorskog rada, Pogačar se bavi i uredničkim, ostavljajući potpis u mnogim od najznačajnijih publikacija domaće kulturne scene. Njegovo je najnovije izdanje knjiga fantazmagorične poetske proze Knjiga praznika iz 2021. godine, u kojoj istražuje svjetotvorne potencijale jezika, gradeći i od produktivnih limitacija pisane riječi. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju Pogačar čitati iz svoje putopisne proze Latinoamericana.
Srećko Horvat (Osijek, 1983.) međunarodno je prisutna i priznata autorska ličnost primarno na području suvremene marksističko-psihoanalitičke filozofije žižekovske linije, te osnivač Subversive Film festivala, Filozofskog teatra i pokreta DiEM25. Aktivno se bavi novinarstvom u nizu međunarodnih publikacija, a dosad je objavio više od deset knjiga publicistike u kojoj se bavi fenomenologijom današnjeg društva i diskurzivnih tvorbi suvremenog misaonog i političkog pejzaža. Najnovija je Horvatova knjiga svježe izašla ovoga proljeća pod naslovom Poslije apokalipse u kojoj autor istražuje potencijale promišljanja apokalipse kao otkrivenja i prekretnice, nasuprot dominantnom defetističkom stavu prema apokalipsi kao nasilnom kraju.
Zoran Žmirić (Rijeka, 1969.) podjednako spretno piše u kratkim i superkratkim proznim formama, kao i u romanesknoj duljini, a u posljednjih je dva desetljeća aktivnog literarnog rada objavio deset knjiga, među kojima su najzapaženiji romani Blockbuster i Pacijent iz sobe 19, finalisti za neke od najprestižnijih hrvatskih književnih nagrada. Žmirićevo je najnovije izdanje izašlo prije svega nekoliko mjeseci pod naslovom Hotel Wartburg, a riječ je o narativu istkanome od obiteljskih kratkih spojeva, krivih skretanja, i konačnih oprosta…
Tatjana Gromača (Sisak, 1971.), prozaistkinja i pjesnikinja, diplomirala je komparativnu književnost i filozofiju u Zagrebu, a živi u Istri. Radila je kao novinarka, a od 2017. djeluje kao samostalna književnica. Prema njenom romanu Crnac, HNK u Rijeci uprizorilo je 2009. nagrađivanu predstavu, a za roman Božanska dječica (2012.) dobila je nagrade Vladimir Nazor i Jutarnji list. Knjige su joj prevođene na engleski, njemački, talijanski, češki, poljski, bugarski, makedonski i slovenski jezik. Dosad je objavila zbirku pjesama Nešto nije u redu?, romane Crnac, Božanska dječica, Bolest svijeta, Carstvo nemoći i Početnica za luđake, reportažne zapise Bijele vrane – priče iz Istre, te prozne zapise Ushiti, zamjeranja, opčinjenosti i Mrtav rukavac rijeke Save.
Zoran Ferić (Zagreb, 1961.) zasigurno je među najnagrađivanijim živućim hrvatskim piscima. Naširoko čitani, od kritike cijenjeni, prevođeni na brojne jezike, Ferićevi romani i knjige kratkih priča (Mišolovka Walta Disneya, Anđeo u ofsajdu, Smrt djevojčice sa žigicama, Djeca Patrasa, Kalendar Maja, Putujuće kazalište, itd.) posebno jak odjek kod kritike i publike imaju na njemačkom govornom području. Na ovogodišnjem će festivalskom izdanju čitati iz svoje knjige Na osami blizu mora (2015), o tome kako je bilo nekad na Rabu, kad je bio previše mlad.
Bojan Žižović (Pula, 1975.) završio je srednju umjetničku školu u Puli, zatim specijalizirao stare grafičke tehnike u Veneciji, a u Ljubljani studirao slikarstvo te ruski i južnoslavenske jezike. Objavio je zbirke pjesama Apsurd (1993.) i U slučaju da ne postoji (2007.), i radi u novinama Glas Istre kao novinar i urednik. Godinama je surađivao s avangardnim rock-glazbenikom Francijem Blaškovićem i njegovom grupom Gori Ussi Winnetou koji su uglazbili veći broj njegovih pjesama. Roman Stranka koji je ušao u finale nagrade tportal za najbolji roman objavio je 2019. godine.
Želimir Periš (Zadar, 1975.) vodio je radionice pisanja i festival književnosti KaLibar festival u Zadru, dobitnik je nagrada Lapis Histriae 2012, Kočičevo pero 2020 i nagrade za najbolji roman tportal 2020. godine, no posebno je ponosan na društvenu igru Strašne žene (2018). Objavio je: Mučenice (priče, 2013), Mima i kvadratura duga (roman, 2014), Mima i vaše kćeri (roman, 2015), x (pjesme, 2016), Žuti bog (priče, s Maer i Perić, 2020) i Mladenka kostonoga (roman, 2020). Potonji je roman imao iznimno pozitivan odjek kod publike i kritike podjednako, višestruko je nagrađivan, a po prirodi je hibridnog žanra i eksperimentalne strukture, naslanjajući se dijelom na folklornu epiku, i pripovijedajući o ženi za koju se vjerovalo da je vještica.
SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA 2021
Lit link festival – Književna karika 2021. ugošćuje autore, urednike i izdavače iz Njemačke i Austrije, koji će se zajedno s hrvatskim autorima predstaviti publici u tri grada – Zagreb, Rijeka, Labin – od 6. do 9. listopada 2021.
Kao autori sudjeluju: Jana Volkmann, Robert Prosser, Jasen Boko, Tatjana Gromača, Sinan Gudžević, Uwe von Seltmann, Lena Müller, Korana Serdarević, Martin Peichl, Jan Peter Bremer, Marko Tomaš, Jurica Gašpar, Dunja Matić Benčić, Nada Topić, Lora Tomaš, Damir Karakaš, Ante Zlatko Stolica, Želimir Periš.
Kao urednici i književni profesionalci sudjeluju: Sebastian Guggolz (Guggolz Verlag), Janika Rütter (Suhrkamp), Laura Siegismund (Merlin Verlag), Sophia Hungerhoff (Mare Verlag), Janek Domonell (književni agent), Chloé Billon (književna prevoditeljica).
Kao autori sudjeluju: Jana Volkmann, Robert Prosser, Jasen Boko, Tatjana Gromača, Sinan Gudžević, Uwe von Seltmann, Lena Müller, Korana Serdarević, Martin Peichl, Jan Peter Bremer, Marko Tomaš, Jurica Gašpar, Dunja Matić Benčić, Nada Topić, Lora Tomaš, Damir Karakaš, Ante Zlatko Stolica, Želimir Periš.
Kao urednici i književni profesionalci sudjeluju: Sebastian Guggolz (Guggolz Verlag), Janika Rütter (Suhrkamp), Laura Siegismund (Merlin Verlag), Sophia Hungerhoff (Mare Verlag), Janek Domonell (književni agent), Chloé Billon (književna prevoditeljica).
SUDIONICI KNJIŽEVNE KARIKE / LIT LINK FESTIVALA srpanj 2020
Ljetni događaji Književne karike ili Lit link festivala 2020 održavat će se 16. 7. (Zagreb) i 17.7. 2020. (Rijeka). Uz hrvatske sudionike, gosti festivala bit će pisci, urednici i izdavači iz Slovenije.
Kao autori sudjeluju: Gabriela Babnik, Vlado Kreslin, Muanis Sinanović, Dušan Čater, Đurđica Čilić, Monika Herceg, Mihaela Gašpar, Alen Brlek, Zoran Ferić, Agata Tomažič, Aleš Šteger, Jure Tori, Željka Horvat Čeč, Tea Tulić, Tomica Šćavina, Bojan Žižović, Ante Zlatko Stolica.
Kao urednici sudjeluju: Rok Zavrtanik (Založba Sanje), Nino Flisar (Založba Pivec), Jedrt Jež Furlan (Založba Goga), Aleš Šteger (Založba Beletrina), Orlando Uršič (Založba Litera).
Za program u Beču (12. 12. 2020; Salon Goldschlag, Goldschlagstraße 70, Wien) u kojem će sudjelovati hrvatski i austrijski autori i nakladnici, sudionici će biti objavljeni tijekom jeseni.
Kao autori sudjeluju: Gabriela Babnik, Vlado Kreslin, Muanis Sinanović, Dušan Čater, Đurđica Čilić, Monika Herceg, Mihaela Gašpar, Alen Brlek, Zoran Ferić, Agata Tomažič, Aleš Šteger, Jure Tori, Željka Horvat Čeč, Tea Tulić, Tomica Šćavina, Bojan Žižović, Ante Zlatko Stolica.
Kao urednici sudjeluju: Rok Zavrtanik (Založba Sanje), Nino Flisar (Založba Pivec), Jedrt Jež Furlan (Založba Goga), Aleš Šteger (Založba Beletrina), Orlando Uršič (Založba Litera).
Za program u Beču (12. 12. 2020; Salon Goldschlag, Goldschlagstraße 70, Wien) u kojem će sudjelovati hrvatski i austrijski autori i nakladnici, sudionici će biti objavljeni tijekom jeseni.